Stav/ Stevo Grabovac: Položaj slobodnog umet(ni)ka u RS | Mixer portal

Stav/ Stevo Grabovac: Položaj slobodnog umet(ni)ka u RS

Rezultat slika za pisanje

Interviju sa samim sobom: pošto sam nedavno doktorirao na institutu za istraživanje ruda i gubljenje vremena postajući tako prvi doktor elektrobogoslovije na ovim prostorima, uspio sam maleno ali neznatno da povećam broj mladih i nezaposlenih akademskih građana u RS.

Ovaj moj skromni doprinos svekolikoj stvarnosti drage nam RS ne može da prođe nezapaženo, pa sad kad je oborena Vlada koja ionako ničemu nije služila i dok čekamo da se formira nova koja takođe ničemu neće služiti, odlučio sam da se bavim isto tako gorućim pitanjima naše surove realnosti kao što je pitanje statusa slobodnih umjetnika u RS.

Kako znam da će ovaj članak imati milionsku čitalačku publiku odlučio sam da ukažem na neke osnovne probleme i moguće načine njihovog prevazilaženja.

 Prvo, uopšte nisam upoznat sa tim da li u RS postoji takva kategorija kao što je “slobodni umjetnik” – tako da sam ja krajnje originalno odlučio ovu titulu da dodijelim sam sebi. Znam da postoje mnogi slobodni umjetnici preživljavanja, znam ih na stotine, ali ko im je kriv što se prije nisu sjetili da sebi dodijele ovu titulu.
Dakle, postoji jedan bitan problem na koji treba odmah ukazati. Da bi uopšte bio umjetnik u ovoj zemlji, crtica – pisac, crtica – pjesnik, kao prvo, moraš se zvati Ranko. Ovdje status umjetnika imaju ljudi samo sa tim imenom; Ranko Pavlović, Ranko Preradović, Ranko Risojević, Goran Dakić (koji se takođe zove Ranko, samo to neće da kaže)… dakle – važno je zvati se Ranko. Ovaj se problem može vrlo lako rješiti tako što ćete otići u matični ured ili kako se to po naški kaže – “kod matičara” i tražit da se preimenujete. Pošto su gore pomenuta gospoda svakako metuzalemi koji će prije ili kasnije da nas napuste, najbolje je da uzmete i prezime nekog od njih, tako da budete njihov klon, pa nek se misli da su besmrtni. Dakle, treba samo naslijeđivati već ucrtan put. Kad ste to riješili izvadite sve dokumente sa novim imenom i prezimenom i eto ga.
Druga bitna stvar je problem finansiranja. Ako nemate rođake u Vladi (onoj koja će tek biti formirana da ne služi ničemu) uzalud se nadate da će vam neko tek tako na lijepe oči dati pare, pa da se i sto puta zovete Ranko. Ovi gore pomenuti imaju dobre veze tamo gdje ih trebaju imati, a mi ostali se snalazimo na sledeće načine. Možete pod jedan – da pišete blogove za razo razne portale. Lupaš o revolucijama, istresaš fraze protivu predsjednika, pljuješ po kome stigneš i eto ti ga.
Spojiš ugodno i korisno. Ako pak slučajno, ali to ni pod razno ne smijete, ali ako vam se desi da naiđete na neki portal koji je zaista iskren u onome što radi i za koji ćete iskreno pisati, a tamo gdje je iskrenost i entuzijazam nikad nije bilo love, onda morate tražiti druge izvore prihoda.
Na primjer građevinski rad. Nema ničeg boljeg za mlađahnog pisca nego da se prekali radeći na građevini. Da postoji nekakav rat u blizini predložio bih mu da se obavezno prijavi kao dobrovoljac. Tako je radio Hemingvej, a ako je mogo on, što ne bi i naši mladi umjetnici.
Ali kad već nema rata, onda morate da tražite druge izvore zarade i tema o kojima ćete pisati. Eto na primjer, rad na auto praonicama zimi. To je još jedno sjajno mjesto da se mladi slobodni umjetnik samofinansira.
Kad ste rješili ova dva goruća problema, možete komotno kao i ovi ostali gore pomenuti Rankani da se vrpoljite s tim da ste kao slobodni umjetnik. Ili kao ja, na primjer. Ne morate ništa pisati, samo serete okolo, slikate se za novine i televiziju i to je otprilike to.
Dođete na neke književne večeri, pojedete i popijete, što takođe možete i na sahranama koje su i to treba napomenuti odličan način za prehranjivanje, jer poznata je tradicija srpskog naroda da se svugdje i u svakoj prilici krka, tako da bi mlad i gladan umjetnik obavezno trebao i da obilazi sahrane jer će ga tamo nahraniti i napojiti.
Problem objavljivanja djela i autorskih prava. Pa tu isto ko i ostali, rekoh. Ne objavljujte ništa i na to polažite potpuno autorsko pravo. I to je otprilike to – sad ovo sve treba unijeti u statut udruženja slobodnih umjetnika, koji vjerovatno već postoji samo je drugačije napisan, da ova neuka raja ne može razumijeti, ali otprilike govori isto ovo što sam i ja rekao.

Ovo sam ja iz iskustva napisao da olakšam budućim pokolenjima nadobudnih i rascvjetalih umjetnika koji dolaze. Takođe i nabubrelih umjetnica. Što me podsjeti na jedan post skriptum ovom tekstu: ako mislite da osvajate ribe (htio sam reći – ako ‘oćete nešto da karate, al moram biti kulturan) onda se smjesta prebacujte u drugu branšu, jer zabluda je da su pjesnici na cjeni kod ženskog roda. Doduše, ako imaš nov BMW možeš slobodno bit i pjesnik, nijedna ti to neće uzeti za manu.

Piše: Stevo Grabovac

Shortlink: