STAV/ Nacionalizam na prazan stomak se kombinuju samo u BiH | Mixer portal

STAV/ Nacionalizam na prazan stomak se kombinuju samo u BiH

Rezultat slika za kontejner i penzioner

 

 

Iznad svega oni su vlasnici onoga što slobodno nazivaju – „demokratija“ što je u suštini i njihov najupečatljiviji proizvod pošto im na prvom mjestu i omogućuje da sačuvaju svoje položaje. Da svjesno i namjerno prave armije gladnih – pa o tome je već napisano tone članaka i snimljena hrpa filmova. Njihova demokratija polako se pretvara u ono što zaista i jeste – novi Rajh koji će vremenom dobiti svoje pravo lice. Ali ja nemam namjeru da vam pričam o tome. Ako još s tim niste upoznati ili ste naivni ko francuska sobarica ili spadate u pomenute bogatune, pa vam je i ovako i onako – uzalud o tome i pričati. Lijepo je biti bogat, da se razumijemo. Ne treba biti toliko licemjeran pa pričati da bilo ko od nas ne bi volio da ima milionski račun u banci i da ga ’ladno boli kurac što neko djete u Somaliji, Bosni ili Burakini Faso – nema šta da jede. To je svakako posledica globalnog prosipanja muda pod bubrege koje zahvaljući reklamnoj industriji i televiziji stvara ogroman zid iza kog se više ništa ne vidi. Pa tako bogataši među kojima svakako ima časnih i poštenih ljudi nikad neće shvatiti kako je to kad se očajno boriš za komad hljeba da bi preživio još jedan dan, pošto kao i svako živo biće u sebi imaš urođen nagon za preživljavanjem.

Dakle, neću vam govoriti o tome. Pričaću vam o nečem drugom. O patriotizmu na prazan stomak. Kad malo bolje razmislite – naši očevi koji su krvavo razjebali Titovu utopiju zvanu Jugoslavija bili su toliko siti da im je više bilo muka pa su odlučili da se igraju patriota. Odvajkada i zanavijek će ovdje vladati vječna podjela i mržnja. U kojoj su oni drugi obavezno „zli“ a ovi naši obavezno „dobri“. Do juče su četnici i ustaše bili izdajnici i neprijatelji naroda, a danas su narodni heroji. Sutra će opet Tito zauzeti položaj božanstva, prekosutra će se roditi neki novi Hitler…

Ali jedno ne ide – ne ide patriotizam kad si gladan. Možeš ne znam koliko voljeti svoju zemlju, otadžbinu, domovinu, ma kako god da je svojatate, ali kad si gladan i kad nakon petnaest godina slušaš da će „nekad biti bolje“ i ako još imaš snage da vjeruješ u to onda je tvoj problem ozbiljnije psihološke prirode. Tu ne računam one kojima je već bolje, koji tvrde kako su sve „pošteno i sa svojih deset prstiju postigli“. A o tome kako su vrijedni i pošteni najbolje govori jedna epizoda koju ste svi čuli:

Naime, delegacija jedne ugledne Austrijske firme koja je bila spremna da uloži veliki novac posjetila je jednog našeg domaćeg tajkuna (ime nećemo pominjati). Pregledali su njegove tvornice, postrojenja, imanje, sve što ima. I zaključili kako se isplati sa njim poslovati. A onda mu je za večerom jedan od predstavnika austrijske delegacije postavio samo jedno pitanje – „za koliko ste sve ovo uspjeli postići“. Naš priznati biznismen je iskreno odgovorio – „pa za nekih pet, šest godina“. Austrijanci su se istog momenta pokupili i otišli bez rječi. Imanja i firme se grade vjekovima, prenose se kroz porodicu tradicijom i iz generacije u generaciju, a ne po našem sistemu. A naš sistem se stručno naziva „profiterstvo“ ili jednostavno – lopovluk. Sad što nikom ništa ne možeš dokazati samo govori na čijoj su strani naši sudovi i ostali u čijim bi rukama navodno trebala biti pravda. Ali, hej, pa već to rekošmo – i pravda se može kupiti. Čak šta  više – vrlo je jeftina.

Zato ona Šantićeva – „ostajte ovdje“ nekako ne pije više vode. Ovdje se ne ostaje, ovdje se zaglavi. A jednom kad zaglaviš i vidiš da više nema izlaza, skenjan si i to s pravom. Iako vas ubjeđuju da nema gladnih, nemojte im vjerovati. Nemojte biti slijepi kod očiju. Svijet nije šarena  bojanka kako nam je vladajući (polni) organi prikazuju. I nije orgija koja čeka samo na vas. Istina, da bi došlo do bilo kakvih krupnih promjena svaki pojedinac se mora svjesno promjeniti. Svijet ne možemo mjenjati. A samim tim ni ove ovdje. Tu smo gdje jesmo. I najebali smo. Dok se pojedinci ne promjene, onim svjesnijim mogu savjetovati samo jedno – bježite glavom bez obzira, što dalje. Možda mi sad psujete sve po spisku i mislite kako mrzim vlastitu zemlju. Ne mrzim je. Ali ne daj Bože da sutra budete gladnog stomaka, da vam crijeva krče ili da vas  vaše vlastito djete tužnim i gladnim očima pogleda. Nemojte na takav način saznati da je iluzija koju nazivamo patriotizam samo paravan da bogati postanu još bogatiji, a siromašniji samo još siromašniji. Nema te obećane bolje budućnosti ukoliko je sami ne stvorimo. Oni. Da, oni. Više ne znam ni kojim imenom da ih krstim. Oni su je sebi stvorili. I lako im je da budu veliki patrioti. A onih pravih iskrenih sve je manje i manje. I o njihovim žrtvama više niko ne priča. Sve dok im ne zatreba besplatna reklama za nove laži za nove gomile topovske hrane.

 

Piše: Stevo Grabovac

Shortlink: