Komentar: Mnogo muzikanata niđe autora, ali to je fora! | Mixer portal

Komentar: Mnogo muzikanata niđe autora, ali to je fora!

majmun-gitarista

 

 

Jeste da se nalazimo usred recesije i godina ekonomske krize, besparice, oskudice, ali kada je riječ o kulturnim događanjima u gradu Banjaluci ne može se kazati da se osjeti bilo kakav manjak dešavanja. Svačega tu ima i za svakoga po nešto. Pogotovo kada se radi o koncertima popularne muzike i festivala zabavne urbane muzike.

 

Rok grupe dolaze sa svih strana. Srbije i Hrvatske ponajviše. Neki bendovi poslije duge pauze ponovno sviraju; čini se kao da se okupljaju da bi došli u grad na Vrbasu kako bi baš nama odsvirali svoj posljednji akord. Znaju oni da je naša publika istančanog ukusa i da sekund njenog aplauza vrijedi više od deset minuta aplauza u nekom većem primorskom gradu na Jadranu ili salašu u Panoniji.

 

Muzički umjetnici su i u onoj staroj dobroj Jugi znali da ko zadovolji ukus banjalučke publike taj je sebi kupio ulaznicu za uspjeh turneje, pa čak i karijere. Pričalo se (a u svakoj priči ima barem zrno istine) da je čuveno Bijelo Dugme svoje turneje uvijek započinjalo u Krajiškoj ljepotici. Ako se slučajno desi da im banjalučki koncert ne uspije znali su mjesecima da se zatvaraju u improvizovane vježbaone po Jahorini (valjda su zbog sramote bježali u te zveke) sve dok se ne uvježbaju. Onda bi ponovo pravili koncert u legendarnoj dvorani Borik, pa ako bi zadovoljili publiku kretali bi dalje. U suprotnom ništa od turneje.

Nije se čuditi što i dan danas svjetski muzičari dolaze da se poklone Banjalučanima i daju im svoje srce i emocije na dlanu. Naravno, da kada je koncert učinkovit i dobar vrisak pohvale i aplauz su uvijek prisutni, jer mi znamo dati podršku umjetnicima, naročito muzičarima!

 

Muzička dešavanja se naročito učeste uz dolazak proljeća, a naročito ljeta. Tada u gradu Banjaluci vrvi od muzičke kulture. Cijeli grad pjevuši, sve je živo i blistavo. A mjesta na kojima se organizuju manifestacije naprosto pucaju od veselja i energije. Eto tako je i Kastel, tvrđava u kojoj se desiše nebrojani koncerti, na sve strane popucala od nevjerovatne količine pozitivne energije. Čisto se odranja od kulture! Toliko se uzbudi od muzike da mu od silne vrućine i sparine dođe da uroni u Vrbas.

 

Sve bi to bilo uredu i podudarno s društvenim prilikama da se ne nalazimo usred ekonomske krize koja nas stravično muči i grize. Kada se uporede cijene koncerata i festivala dolazi se do strašnog nesrazmjera. Ne kažem da priredbe treba da budu za dž, ali neke su zaista prećizali sa cijenama ulaznica i pića koji se tamo prodaje, to jest piva (radi o pivarskim kompanijama koje su sponzori manifestacija tako da imaju ekskluzivno pravo na točenje svog proizvoda. Uglavnom su to već godinama isti brendovi koji imaju monopol nad ovim poslom. Sve to ne bi bilo strašno kada spomenute kompanije ne bi postavljale uslove organizacije festivala i koncerata. Ali one to očito čine, pa imamo osjećaj kao da se naši festivali održavaju u susjednim državama, a ne u našem gradu).

 

U većini slučajeva cijene karata koncerata (zarad kojih, da bi se odražali, prvo moraju iz hrvatske prestonice u invalidskim kolicima da dovuku ostarjele muzikante) ima istu cijenu kao koncert nekog popularnog britanskog ili američkog benda. Solo pjevači iz regije koštaju kao svjetski didžejevi, čak su ovi drugi tri puta jeftiniji.

 

Slučaj je da festivali koji su finansirani od vlasti RS naplaćuju karte pet puta više nego što bi trebali kada ih vlada ne bi finansirala. Zato je slika na manifestacijama takva da tinejdžeri, ali i oni stariji omladinci, za koje se valjda organizuju ti silni koncerti, čuče ispred ulaza dok pred polupraznim prostorima i prostorijama muzički umjetnici pjevaju i sviraju…da ne kažem čemu!

 

A o tome da je organizatorima koncerata, iako su iz Banjaluke, stalo do banjalučke muzičke scene i njenih bendova, kao do lanjskoga snijega ne treba ni da spominjemo. Upravo bi oni trebali da afirmišu domaće umjetnike ali njima to ne pada na pamet. Pamet je tamo gdje je lova zato situacija i jeste takva kakva jeste.

 

Pa dobro ako već nude narodu hljeba i igara onda bi barem trebali da znaju da narod za tog sporta zaista nema para. U toku ovoga ljeta desiće se najmanje tri, četiri festivala, a neki od njih pretenduju da prerastu u tradiciju grada Banjaluke. Da postanu kulturni brend! Ali ako ovako nastave mislim da će sljedeće godine svi odreda krenuti k zaboravu! Organizatorima je po svemu sudeći dupe zinulo više za parama nego li za muzičkom kulturom. To ima svoju ekonomsku opravdanost, no, ipak bi trebali da povuku ručnu i povedu malo računa o publici bez koje koncerti i festivali ne bi imali smisla.

 

 

 

 

Piše: E. Bučinski

Shortlink: