Njegoš Tomić: Nikada neću oprostiti predstavnicima SPC-a što me nisu obišli dok sam štrajkovao glađu | Mixer portal

Njegoš Tomić: Nikada neću oprostiti predstavnicima SPC-a što me nisu obišli dok sam štrajkovao glađu

Njegoš Tomić

Njegoš Tomić

Njegoš Tomić je ime koje se ove godine spominjalo više nego li ime, ako ne predsjednika Dodika, onda zasigurno znatno više od imena premijerke Željke Cvijanović, jer on se svojim tvrdoglavim protestvovanjem u parku Mladen Stojanović medijski uzdigao čak i iznad njene popularnosti.

Njegoš je sin poginulog borca VRS-a, i sam je otac dvoje djece, ali pošto vlast Republike Srpske nema sluha za kategoriju kojoj on pripada već godinama je nezaposlen, te je u svakodnevnoj borbi da prehrani porodicu egzistencijalna kaplja prelila čašu i on se odlučio na težak ali odlučan korak – štrajkovanje.

Tomić je zapošeo svoju agoniju štrajkovnjem glađu prije šest mjeseci. Agonija štrajkanja glađu trajala je 20 dana, koju je morao da prekine zbog problema sa zdravljem. Dolazila je i hitna pomoć da ga reanimira. On nije posustao, a do danas štrajku su mu se pridružilo još djece poginulih boraca i obespravljenih: Danijel Radić, Danijela Sedlar, Miroslav Gnjatović, žena poginulog borca Milena Radić, te bivši borac VRS obespravljeni Radneko Pecar i Vid Rajić ratni invalid kojem vlast RS negira invaliditet. Nakon skoro 6 mjeseci štrajkovanja Njegoš i njegovi saborci u protestu odlučili su da svakog radnoga dana od 10 do 16 sati proteste iskažu i ispred Palate predsjednika RS, tražeći razgovor sa, po njima najodgovornijim za postojeće stanje, predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom.

U razgovoru s Njegošem Tomićem doznali smo da li su njihovi zahtjevi imalo doprli do ušiju ljudi koji su se ukopitili na vlasti, kakvo je stanje u njihovom “šatorskom naselju”, da li ih iko uznemirava, kako izdržavaju, čemu se nadaju i kakav je njihov moral obzirom da se pola godine ne rješavaju njihovi egzistencijalni problemi.

IMG_0671

Kako ste se odlučili na taj korak da štrajkujete? Vi ste i uputili pismo prije štrajka Miloradu Dodiku?

Teško je se odlučiti na taj korak, iskreno. Dvije godine u meni je sazrijevala ta ideja, ali sam predhodno mislio da će odgovorni REŽIMSKI ljudi, ili kako sad vidim iz priloženog neljudi, da se osvjeste te učine nešto konkretno, mnogo molbi i dopisa sam im poslao u vezi s’ tim i ništa se dogodilo nije. Sada kukaju “JOJ NJIMA”! Baš me briga neka oni sada vide šta će sa slučajem zvanim Njegoš Tomić i štrajkači iz parka “Maden Stojanović”. Zapravo, mene je na štrajk u Banjaluku poslao direkrtor preduzeća “HE NA DRINI” iz Višegrada Mile Lakić, rekao je javno: “Idi sruši Dodika meni za ljubav”!

Štrajovali ste i glađu u početku. kako je bilo tih dana i da li planirate možda opet da štrajkujete glađu jer 6 mjeseci je prošlo bez rješavanja vašeg probleam?

Bilo je teško štrajkovati glađu, zapravo najteže je prva tri dana, a posle i ne pomišljaš na hranu. Smršao sam tada preko deset kilograma, ali kada sam nakon 20 dana prestao zbog zdravstvenih problema koje imam i danas kao posledicu štrajka, onda željan svega brzo sam povratio kilažu. Nikada neću oprostiti predstavnicima Srpske pravoslavne crkve što me nisu tada obišli, ili pričestili recimo, jer to je bio uzvišeni čin pojedinca. Znate, žao mi je što ovo moram istaći, u našoj crkvi ima dosta bezbožnika, šupljoglavaca i jajara koje voze automobile i od po 100 evra, briga njih za vjeru i za jednog sina palog borca koji tamo umire u nekom parku!

Kakav vi to posao tražite, da li ministarstko mjesto kada predjsendik neće sa vama da obavi razgovor, ili su vaši zahtjevi prihvatljivi i rješivi?

Znate, to je dobro pitanje. Razmisliću o tome da zauzmem ministarsku poziciju jednog dana i da sa biciklom dolazim na posao. Izgleda da su ovi nesposobni da mi obezbjede najnormalnije zaposlenje koje mi pripada po ustavu i zakon, zato ću im uzeti ministarsku fotelju! To su ljudi koji su sposobni jedino zapošljavati svoje švalerke, rođake, kumove, i žirante, a naš narod zaslužan za stvaranje i odbranu ove Države ko šiša! Borci im gladuju, invalidi jedva preživljavaju, a djeca palih boraca su građani 102 reda, Sram ih bilo, neka se stide svojih plata od po 5000 maraka!

Imate li probleme prilikom boravka u šatorima?

Da imamo svakodnevne klošare u parku koje neko šalje kako bi nad nama vršili psihičku represiju, ne bi li mi možda odustali od svega. Ma vjerovatno im plate tu noć, daju im novac za alkohol i da napuderišu noseve i pošalju ih, a policije nigdje, moraju čuvati zgradu vlade! Mnogo puta smo našli razne rekvizite političkih stranaka, na primjer kao dva upaljača, jedan sa firmom Socijalističke Partije, a drugi SNSD-a. Džaba se trude, mi nećemo odustati, Ministru Savanoviću sam prije desetak dana na sastanku rekao: “Mi smo porušili sve mostove za sobom, i kućama se ne vraćamo bez rezultata, na njima je da se pokažu”.

Šta je rješenje ako vas i u narednom periodu ne budu ispoštovali, koji će biti vaši koraci

Jedino rješenje je istrajati i samo istrajati. Vidjećemo kakav će potez povući predsjednik Republike Srpske narednih dana. Hajde da vjerujemo da hoće. Ukoliko ne, mi se ne povlačimo, a u vezi s’ tim otpočećemo još represivnije mjere, biće takve prirode da će policija morati da nas bije, a to će biti osnovni cilj! Međunarodni faktor će biti neizbježan u ovom slučaju.

Mixer portal/E.B.

Shortlink: