TURISTIČKA SLIKA BiH, PIH: I mi konja za turizam imamo! | Mixer portal

TURISTIČKA SLIKA BiH, PIH: I mi konja za turizam imamo!

 

Grb nam nekad krasiše dimnjaci iz kojih se pušio industrijski dim – sada na grbu nemamo dimnjake ali nam je zato država u obliku pi…nog dima!

 

 

Sve se mijenja na ovome svijetu bijelome, pa se tako mijenjaju državne granice i njihova imena. A kada se promjeni granica i ime neke države promjene joj se i državni simboli, zastava i grb. Balkanske države su najpodložnije promjenama tako se neminovno i naša država vremenom habala i habala, dok se nije skroz pohabala i rasula na komadiće, poput razbijene vaze od kristala.

 

Nekada, ne toliko davno, Bosna i Hercegovina je bila republika, i to socijalistička, dio federacije načinjene od još pet bratskih republika. Simbolizovala je plamen među šest jedinstvenih plamenova, i u jednom trenutku žar njenog plamena bijaše toliko potpaljen da je iz njega iznikao strašan požar.

 

Zastava republike BiH bijaše najcrvenija od svih zastava koje do tada postojaše na svijetu. Bila je crvenija čak i od zastava najvećih komunističkih država svoga doba. Toliko se crvenila da se pri kraju njene republičke karijere boja sa zastave razlila svuda naokolo, na žalost, slikarskim terminom govoreći, ni malo apstraktno, nego zaista realno i to u vidu krvi svojih naroda i narodnosti.

 

Ono što je najinteresantnije, kada govorimo o simbolima zemlje, jeste tadašnji grb Bosne i Hercegovine. Opis njenog grba sam preuzeo iz vikipedije pošto je veoma živopisan, a glasi: Iza dva ukrštena snopa pšenice, nalazi se kontura naselja, sa dva dimnjaka iz koji se puši dim, ispred zupčanika, sve okruženo vijencem s crvenom trakom. Vijenac se sastoji od jelinih grančica sa desne strane i grančica bukve sa lijeve strane, nadvišen zlatno obrubljenom crvenom petokrakom zvijezdom.

 

Grb jasno ukazuje na tadašnji ekonomsko-kulturološko-agrarni performans zajednice BiH, a to su industrija (dimnjaci, zupčanici) i poljoprivreda (snopovi pšenice). Naravno, ni listovi bukve nisu bezveze ucrtani u taj živopis, jer znamo koliko su Bosanskohercegovački narodi i narodnosti bukvalni kada se radi o većini stvari.

 

Kada uzmemo u obzir sve navedene simbolike na grbu možemo zaključiti da se tu radi o jednom napretku, jer prije no što se uspostavio socijalistički sistem narod u Bosni nije mogao ni da sanja zupčanik, a kamo li da ga proizvede sopstvenim rukama. Industrijalizacija zemlje je doprinijela da se od nekih seoca stvore pravi pravcati gradovi, a fabrike koje su stavljene u pogon zapošljavali su na hiljade radnika. U BiH se u to vrijeme prouzvodilo sve i svašta, od toalet papira do automobila, od plastičnih kanti do katodnih cijevi. Nastao je stalež, srednji radnički, na koji bi bila ponosna i sadašnja Evropska Unija. Nakon izvjesnog vremena taj stalež je postao osnovna ciljana grupa za zatupljivanje i komešanje, te nije mnogo trajala, jer se okomila na samu sebe i samoubila.

 

Danas ova država više ne stoji na starim nogama. Štake koje nas održavaju na nogama jesu ekologija i turizam. Industrija gotovo i ne postoji i jedino na šta se stanovništvo može osloniti jesu prirodne ljepote ove zemlje. Ljepote ali ne i blagodati jer Bosanskohercegovački narod nije stvoren da rinta. «Ako nema industrije šta će nam poljoprivreda!» – parola je ovog naroda. Zato prodajmo ono što imamom, a to su potoci, planinski lanci i riječni klanci. Evropa je čekala samo na naše banje i ljekovite izvore i bio bi grijeh ne pružiti joj taj užitak i ne pozvati Evropljane da se banjaju kod nas.

 

Bosna i Hercegovina zna prepoznati svoju budućnost, a njeni građani su je vidjeli u turizmu. Turizam je baza sve je ostalo nadgradnja. Bilo bi bezveze da se ugledamo na narode i narodnosti koji riljaju a nikada ništa nemaju? Naša braća po poslu i radnoj navici jesu sabraća Crnogorci i Jadranske lole Dalmatinci. Pa nisu ni oni vesla sisali, pa da kopaju i oru a drugi da beru i da se slade, kao što ni mi veseli Bosančerosi i pametne Ere nismo s duda pali da ne znamo iskoristiti svoj prirodni potencijal, geografski položaj i duh naroda. Turizam je bogovski posao i ko se sa njim bavi živi kao bog! Ko je lud nek radi a kada zaradi neka u BiH dođe da pare troši. Dosta smo mi radili za druge neka sada drugi zarađuju za nas!

 

Zato ćemo mi s božijom pomoći širom zemlje otvoriti hotele, motele i restorane da turisti imaju gdje da se odmaraju i žderu naše specijalitete, grah prebranac s kobasicom, ćevape, pite, ovčiji sir, kravlje mlijeko, bamije, gužvare i pršut, a od tvornica ćemo sačinit goleme diskaće da se evropska omladina ima gdje veselit i cure ganjat.

 

Bosna i Hercegovina je po svojoj društvenoj fizionomiji kao stvorena da bude cirkus, pa zašto onda Evropi ne bi poklonili malo zabave i veselja. BiH je smiješna država i bilo bi sebično od nas ne pozvati Evropljane na konak da nam se u brk smiju?!

 

 

Napisao: Ernest Bučinski

Autor teksta: Ernest Bučinski

 

Shortlink: