Iz arhive/ Srđan Puhalo: Bolesni nismo, a zdravi još manje | Mixer portal

Iz arhive/ Srđan Puhalo: Bolesni nismo, a zdravi još manje

Rezultat slika za puhalo
Prije dvije godine bili su parlamentarni izbori i uradili smo ovaj intervju sa Srđanom Puhalom. Danas,dvije sedmice prije lokalnih izbora u BiH, vadimo ovaj intervju iz arhive, kako bi izvršili provjeru da li se išta promjenilo u proteklom periodu (mada znamo da nije!).
U Bosni i Hercegovini nije potrebno raspisati stranačke izbore da bi političari bili u centru pažnje, jer oni su toliko maženi i paženi od strane građanstva, a svojih potencijalnih glasača, da bez njih u ovoj državi nije moguće ništa ni pokrenuti ni završiti. Onda se nije ni čuditi euforiji koja zavlada u trenutku kada zasvira predizborna truba i partijske falange krenu u boj za svaki glasački listić koji preko noći postane vrijedniji od papirnate novčanice. Upravo na temu izbora i trenutnog društveno-političkog i ekonomskog stanja u BiH, razgovarali smo sa Srđanom Puhalom, doktorom psiholoških nauka i kolumnistom internet portala Frontal.ba, koji je javnosti poznat po britkom jeziku i stavu koji se mnogima ne sviđa, ali uglavnom onima koji svoje blagostanje ne bi mijenjali ni za šta na svijetu.
Koja je, po Vašem mišljenju, najveća boljka našega društva?
Ne znam šta podrazumjevate pod našim društvom, ali mislim da u BiH, pa i RS, imamo ozbiljan problem da ne možemo da kvalitetne ljude zadržimo ovdje. Naravno, uvijek su ljudi odlazili i dolazili, ali plašim se da danas imamo trend da ljudi idu s ciljem da se nikada ne vrate nazad. To praktično znači da smo digli ruke od samih sebe i da ne postoji ništa vrijedno za šta se vrijedi boriti. Otuda apatija, nezainteresovanost za dešavanja u društvu, odsustvo bilo kakve akcije i učenja stranih jezika.
Koji je lijek za naše stanje u državi?
Nama je potreban neko, ili nešto, ko će nam vratiti nadu da je moguće stvoriti društvo koje će biti pravedno, socijalno odgovorno, koje će vrednovati rad, znanje i zalaganje. U kojem će postojati pristojna pravila igre koja važe za sve i kojeg će se najveći broj ljudi pridržavati. Znači treba nam sigurnost i vjera da se nešto može postići svojim radom. Moramo se boriti za svakog čovjeka, pogotovo obrazovanog. Mi nemamo više taj luksuz da se lako odričemo najboljih ljudi među nama.
Da li je moguć izlaz iz bespuća u kojem se nalazimo?
Moguće je naravno, ali za to je potrebno da se promjeni sistem vrijednosti našeg društva. To je teško ali izvodljivo. Na tome je onomad radio Zoran Đinđić u Srbiji, pa zašto to ne bi moglo da se desi i kod nas?
Da li mislite da će oktobarski izbori donijeti promjene i da li je opozicija dovoljno kadrovski jaka da, ako osvoji vlast, nešto promjeni?
Ovi izbori će imati dva poluvremena. Prvo poluvrijeme traje do objavljivanja rezultata izbora, a drugo počinje nakon toga kada kreće stranačko pregovaranje i sastavljanje vlade. Ako pogledamo dosadašnje vlade ne možemo reći da su nju činile neki eksperti i stručnjaci, pa nisam siguran da će nam nedostajati ako odu poslije oktobra. Prije stručnjaka i eksperata buduća vlada mora da se izbori sa korupcijom, nepotizmom i sistemskim kriminalom. Znači prvo treba zaustaviti odlivanje novca, a onda se pozabaviti stvaranjem istog.
Koji je po Vama najveći grijeh sadašnje vlasti u RS?
Bahatost, korupcija, nepotizam, partijsko zapošljavanje, podjela na patriote i izdajnike, lažni separatizam, odsustvo suočavanja sa ratnom prošlošću, veličanje ratnih zločinaca…
Da li u RS vlada nesloboda govora?
Formalno u RS svako može da kaže šta hoće, ali mora da bude svjestan posledica koje sa kojima se može susresti. Ako želite da nešto kažete postoji hiljadu načina da to uradite. Tu su klasični mediji, portali, blogovi, društvene mreže i slično, i to vam niko ne može uskratiti. Pitanje je da li se to isplati? Autocenzura je ovdje mnogo prisutnija nego sama cenzura. Ta autocenzura se ne odnosi samo na medije, već je mnogo više prisutna kod uposlenika u javnim ustanovama, koji sve znaju šta se dešava, ali ne smiju da pričaju o tome. Da ne pričamo o tužilaštvu i sudstvu.
Postoje li režimski mediji u RS?
Kod nas postoje mediji koje je svaka vlast odlikovala i koji se oblikuju prema trenutnoj vlasti. Takvo prilagođavanje danas se zove inteligencija i to je jedan od preduslova da opstanete u ovom svijetu. Koliko takvi mediji štete javnom mnjenju? Naravno da štete, ali pod uslovom da imate javno mnjenje, a ja nisam siguran da kod nas javno mnjenje postoji.
Vi ste psiholog po struci. Možete li dati stručni uvid u psihološko stanje bh. građanstva?
”Bolesni nismo, a zdravi još manje”, mislim da je ovo dobar opis. Političari nam ne daju da budemo bolji, humaniji, tolerantniji, ne daju nam da budemo ljudi.
Ima li nam pomoći i šta treba da učinimo da bi živjeli bolje?
Prije svega moramo vratiti dostojanstvo i natjerati vlasti da se prema nama odnose kao prema ljudima, a ne robovima. To je za početak sasvim dovoljno.
Razgovarao: Ernest Bučinski

Shortlink: