Danas je na cijeni biti lažni patriota, kvazivjernik i heroj-kukavica! | Mixer portal

Danas je na cijeni biti lažni patriota, kvazivjernik i heroj-kukavica!

 Rezultat slika za nacionalizam

 

Ima i takvih ljudi kojima, kada biraju sagovornika, prijatelja, ženu, nije bitno da li su to pošteni i časni ljudi. Bitno im je po kome su ime dobili, da li po ćaći, po djedu ili babi i čije prezime nose. Važno im je iz kojeg su sela ili mjesta potekli, kojem narodu pripadaju i, naravno, kojoj religiji naginju. Bez toga se ne može nigdje. A kada se to zna, zna se i sa kime se treba živjeti i kakvu državu stvarati. Koga se treba napadati, a od koga braniti. Sudbina čovjeka koji po takvim pravilima živi zavisi isključivo i samo od gore navedenih karakteristika i kvaliteta. U nas je, nažalost, mnogo takvih ”ljudi”.

Šta biva kad se takvima oružje u ruke dade, a uz oružje i nekakva privilegija, čin, ovlaštenje, moć da naređuje i planove pravi. Šta biva kad se gomila takvih zaholca pa udare na nejač?! Znamo šta biva! Biva ono čega se svako normalan stidi i što bi svako ko u sebi duše ima htio da spriječi. Biva patnja, biva mučenje, bivaju suze, krv, tmina, smrt. Jecaji, vapaji, moljenje za život. Biva ono što ne smije da biva! A ljubavi i vjere nigdje mada se svi, kobiva, za ljubav i u ime vjere bore.

Tada dok se holcalo, krstarilo u kolonama (izbjegličkim i vojnim), prangijalo s puškama, kitilo redenicima i putovalo u transporterima i tenkovima po vascijeloj nam državi nismo obraćali pažnju na sve grozote koje se dešavaju oko nas i koje smo činili jedni drugima?!  Bjes je bio golem, mržnja još veća. Kada se krene u borbu onda je kasno pamet u glavama tražiti. Nema ludila do ratnoga ludila!

Ali evo prođoše decenije nakon tog ludila, glave su nam se do sada trebale ohladiti. Možemo li danas čistog obraza i mirnoga srca da zaključimo i objektivno sumiramo ko je koga i u kojem broju, sa čime, kako, kada i gdje uništavao!  Možemo li odgovoriti na ono najteže pitanje – ZAŠTO I ČEMU SVE TO?

Ovi s početka priče kojima je važno ime i prezime, iz kojeg su kraja i ko im se s  prababom u kolce hvatao i po sjenu valjao, e takvi će uvijek prvi pronaći odgovore na sva pitanja. Oni znaju protiv koga se tuku i zašto se tuku. Prvi, kobajage, nikada ne započinju ali okršaj zato baš znaju propisno dovršiti. Njihovo svako zašto ima zato. Oni nikada ne mrze bez razloga i ne ubijaju iz mržnje i osvete. Brane svoje čak i kada duboko zabrazde u tuđe, ali to ih ne spriječava da misle kako su u pravu. To su časni ljudi koji i kada ubijaju, ubijaju časno i pošteno. Imaju mjeru. Ne ubijaju ni puno ali ni malo. I uvijek s razumijevanjem.

Jedan takav (ne želim da mu spominjem ime, jer koliko god njemu njegovo ime, prezime i zvanje značilo meni lično ne znači ništa),  reče kako on nije ratovao i naređivao granatiranje i ubijanje civila po gradovima i selima zato što je to htio već zato što je morao da brani svoj narod. A branio je narod na teritoriji gdje ”njegovoga” naroda (ako se može reći da izrodi imaju svoj narod) nije ni bilo.

Kako će i biti kada je vojska koju je vodio u jednom trenutku zauzimala blizu 70 posto države BiH. Malo li je. A gdje su oni ostali, jarane moj. Imaju li oni išta od nekretnina. Gdje se oni rodiše? Imaju li oni djedovinu i domovinu? I sad se čudimo zbog čega je u nekoga broj civilnih žrtava veći a kod nekoga manji. Svako normalan  kada bi imao moć da zaustavi krvoproliće naredio bi da ubijanje prestane ili da se uopšte ne desi. Ne bi davao kordinate gdje da se puca, šta da se pali i ko da se ubija, a sve zarad zaštite vlastitog naroda.

Nemojte nas štiti više, ko boga vas molimo. Imamo mi i svojih problema pa još i da nosimo teret tuđih zločina na svojim plećima. Ako nas i želite zaštiti ubuduće nas štitite od sebe samih.

Tako je to kad se zaholcaš pa od budaleštine u glavi ne vidiš gdje goniš. Ali i danas su mnogi u sljepilu te nevjerovatne budaleštine. I ne samo što su ćoravi od neistine i slijepi od ludila nego im se dioptrija uduplala i totalno otišla u minus. Desilo se da su oni koji su za vrijeme rata bili koliko toliko normalni, ili su se pravili normalnima, danas  raspametili u mjeri da su počeli da štite dojučerašnje političke i ideološke neprijatelje. Ljude koje su osuđivali i na sav glas urlali da se radi o lopužana i zločincima koje treba po kratkom postupku. Ali eto socijalisti i socijaldemokrate preko noći postaše veliki rodoljubi i nacionalisti samo da im se dupe na fotelji ne bi poljuljalo. Prepali se da će im neko oteti ono malo vlasti što im Dejtonski sporazum u amanet ostavi.

Za ratne voždove znamo. Njima možda zeru i jeste bilo važno njihovo ime i prezime, ko im je rod i porod, djed, baba, strina, tetka, ujak… ali sa ovima što se u miru dočepaše vlasti i moći nikad nisi na čisto. O čemu se tu radi? Kakva je to čudna priča koju prosipaju?!

I dok normalan čovjek, građanin, gleda kako da zaradi koju marku kako bi pregurao još koji dan,  ove naše novopečene patriote imaju vremena da razmišlaju o kvaziherojima i njihovim ratnim zaslugama. Dobro im je došlo lijepo vrijeme da malo mitinguju, kao što su u svoje vrijeme mitingovale persone koje danas po bjelosvjetskim prdekanama leže. Imali su oni mnogo mirnodopskih mitinga, nije da nisu, ali valja malo osjetit i one koji na rat bazde. One gdje se čupavci okupljaju, a da nije rok koncert. Živio ovaj, umro onaj! Mi smo gornji, oni su donji. Svi skupa u glavama nemaju koeficijent inteligencije ni koliko beba mladoga majmuna od mjesec dana starosti. Viču parole i urlaju ko zvijeri, moraju negdje da iskale bijes izazvan bijedom i nemaštinom. A za nemaštinu su im krivi isti ti koje vole više od sebe samih.

Drugari i drugarice, socijalisti, demokrate, radikali, akcijaši, naprednjaci i ostali nazadnjaci, samo vi mitingujte i vraćajte vrijeme unazad. Potpaljujte narod nacionalizmom i lažnim herojima da bi manje u svoju sirotinju gledao. Ali kada se završi taj bogati kulturno-umjetnički program nemojte se začuditi kada i vama neko pokuca na vrata s fantomkama na glavi. Kažu da je pravda spora – ali ona se, neminovno, dogodi kada se najmanje nadaš.

Piše: Ernest Bučinski

Shortlink: