Stevo Grabovac: Životna je škola najteža | Mixer portal

Stevo Grabovac: Životna je škola najteža

Rezultat slika za rudari

Da vam kažem nešto o svojim radnim kolegama; jedan je diplomirani inžinjer elektrotehnike, drugi je ekonomista, a treći je jedan od onih koji su diplomirali na životnom fakultetu – znate već: najeo se govana, sitni kriminal, tuče, nasilje, zatvor i na kraju postao uzoran otac i muž, vrijedan i čestit čovjek.

 

Pitate se sigurno gdje ja to radim kad sam okružen takvim ljudima? U nuklearnoj elektrani? Ne, još je nema u Banja Luci, zajebali ste se. Radim  na auto praonici. A ovi učeni ljudi su moje kolege. Zamislite dovezete auto na pranje i nemate pojma da vam šajbu briše jedan inžinjer elektrotehnike ili ekonomski analitičar. Iskreno, najvjerovatnije vas zaboli kurac zbog toga, ali to kažem samo da opovrgnem onu čuvenu koja se upućuje fizikalcima iliti manuelnim radnicima: „da si htio bolji posao završio bi fakultet“. Dakle, naša sumorna stvarnost je sasvim drugačija. Fakultet ovdje možeš okačiti na… mačkov rep. A svi oni koji danas završavaju fakultete i koji uz pomoć rodbinskih i drugih veza dospijevaju do dobrih i odgovornih mjesta me uvjeravaju u jedno – najebali smo. Crno nam se piše ako će nam oni krojiti budućnost.

Elem, jedan od mojih kolega, da, pogodili ste onaj sa životnim fakultetom je prije neki dan iznio zanimljiv prijedlog. Da se organizujemo u sindikate mi nižerazredni kokuzi. I naravno, da on kao idejni pokretač i čovjek sa prosjekom intelegencije od 120, bude predsjednik. On je imao prijedlog da se mi svi ujedinimo, mislim nemojte ovo nikom reći – ali mislim na nas koji radimo na crno – dakle, da se organizujemo i da u ugovoreno vrijeme svi odjednom obustavimo posao. Nemate pojma kakav bi kolaps nastao. Sa mnom rade ljudi koji će još malo biti nesposobni za posao, a nemaju ni dana radnog staža, znate li koliko je takvih. Ali ne treba osuđivati gazde. Da nema tih ljudi nitko od nas ne bi imao sredstava za život. Najlakše je reći; kriv je onaj ili ovaj. Problem je u tome što bi ako bi zaista takvo šta napravili najviše štete nanijeli ruci koja nas hrani, dakle našim gazdama, ljudima koji ma kakvi god da su ipak nam daju da preživimo. I to je zatvoren krug. Osim toga, revolucija je nemoguća. Znate li da je kurčenje samo priča? Stvarno kurčenje prestaje kad treba djelovati. Uostalom, takvo šta ni ne postoji. Svi bi se usrali, već vidim koliko je onih koji hrane ženu, djecu, bolesne roditelje svojim platama koje zarađuju na crno, šta mislite koliko je tek onih što otplaćuju tuđe kredite i koje bi jedan takav potez uništio? Dakle, šah – mat. Mi smo i prije bitke poraženi. Možemo se samo tako kurčiti. Ili ovako kao ja pljuvati po papiru.

Zamislite dovezete auto na pranje i nemate pojma da vam šajbu briše jedan inžinjer elektrotehnike ili ekonomski analitičar. Iskreno, najvjerovatnije vas zaboli kurac zbog toga, ali to kažem samo da opovrgnem onu čuvenu koja se upućuje fizikalcima iliti manuelnim radnicima: „da si htio bolji posao završio bi fakultet“. Dakle, naša sumorna stvarnost je sasvim drugačija. Fakultet ovdje možeš okačiti na… mačkov rep.

Toga je svjestan i moj genijalni kolega, naš nesuđeni Če Gevara. Šta, jel treba reći da su ti ljudi kukavice što ćute i trpe. Ili heroji? Šta smo zapravo? Ja o sebi mislim da sam ono prvo, beskičmenjak, da ne kažem „bez muda“, ali sam svjestan da je u ovom zatvorenom krugu vrlo malo onog što možemo napraviti. Dakle – ćuti i trpi i ko te jebe. Sam si sebi kriv, da si bio pametniji završio bi fakultet… a da, ni to više nema veze, okači diplomu na zid da se možeš hvaliti komšijama kako si akademski građanin. Jer ako ne spadaš u one koji su po uhodanom sistemu odabrani, sve ti je sasvim svejedno. Možeš samo ponekad kad popiješ koju više da se kurčiš do mile volje. To ti već niko ne može zabraniti.

Piše: Stevo Grabovac/ Mixer portal/ iz arhive

Shortlink: