Drago Plečko: Još uvijek se čeka znanstveni dokaz za efikasnost kanabisa kod liječenja teških bolesti | Mixer portal

Drago Plečko: Još uvijek se čeka znanstveni dokaz za efikasnost kanabisa kod liječenja teških bolesti

Rezultat slika za kanabis

 

Kanabis je nedvojbeno pomogao mnogim teškim bolesnicima i olakšao im patnje ali rekreativni korisnici su u riziku od 15-20% da razviju panične napadaje i psihozu

JOŠ SE UVIJEK ČEKA ZNANSTVENI DOKAZ ZA EFIKASNOST KANABISA KOD NAJTEŽIH BOLESTI NO DOKAZA ZA OPASNOST OD REKREATIVNE UPORABE VEĆ IMA DOVOLJNO

“Dobar dan, upravo je isteklo dva ciklusa Vaše terapije za mog sina – psihoza i efekti uzimanja kanabisa. Moram reći da je on mnogo bolje u svakom smislu, iako nisam uspjela provoditi sa njim sve vježbe (to je zaista bilo nemoguće, jedva sam ga nagovorila na CD…). Pio je Vaš himalajski korijen i aminokiseline redovito… sada smo mu našli čak i posao – u prijateljskoj atmosferi . Hvala od srca na pomoći i podršci!” (B. B.)

(Radi se o psihozi induciranoj pretjeranom konzumacijom kanabisa, op.a.)

Pred gotovo 20 godina sam napisao knjigu „Droge – bič Novog Doba“ (može se besplatno skinuti na http://www.dragoplecko.com/documen…/droge_bic_novog_doba.pdf). Žestoko je kritizirana kao pretolerantna prema narkoticima. U međuvremenu se priča o kanabisu razvila do neviđenih razmjera, od histerije da se radi o po život opasnoj drogi do one da liječi ama baš sve, od karcinoma, MSa, parkinsonizma, leukemije do melanoma (vjerovali ili ne, imao sam klijenta koji je mjesecima madež koji se u međuvremenu pretvorio u melanom mazao kanabisovim uljem i kada je kiruruški uklonjen ustanovilo se da je napredovao do opasnih razmjera!).

Dakako, nijedno nije istina.

Zanimljiv je jedan fenomen. Dok se na Zapadu barata kanabisom kao lijekom protiv raka, u Indiji koja je domovina ove biljke i gdje se ona koristi 3000 godina o takvoj uporabi nema – ni riječi. Britanski liječnik O'Shaughnessy je još 1849. godine obišao cijelu Indiju i u svojoj knjizi kanabis proglasio „lijekom za sto bolesti“. Karcinom ne spominje nigdje. U Cambridgeu sam navratio do vrlo cijenjenog izdavača Cambridge University Press koji je nedavno izdao monografiju sa znanstvenim studijama djelovanja marihuane. Zbirka citata i sažetaka na četrdesetak stranica potvrđuje činjenicu da je kanabis jedini poznati lijek protiv glaukoma i ističe njegovo blagotvorno djelovanje na bolove, depresiju, mučnine, spazme, Crohnovu bolest u nekim slučajevima, ravnotežu dok su preliminarna testiranja na stanicama raka in vitro u toku već dvije godine.

Naravno da bi svatko dobronamjeran s veseljem dočekao dokaz da ova mitska biljka može pomoći kod najtežeg protivnika moderne medicine za koji još znanost nema pravog odgovora.

Kako nisam specijalist za onkološku primjenu kanabinoida, zadržao bih se na opasnostima od rekreativne uporabe. Kada je Anslinger 1975. godine u SAD objavio da „marihuana ubija“ malo tko je vjerovao toj tvrdnji. Jer se doista radi o drogi koja se u normalnim količinama podnosi dobro i ima dugogodišnjih korisnika na čiji život povremena uporaba nije ostavila negativne tragove. Slično kao kod alkoholizma. Dok su neke skupine gotovo imune na alkohol, „vatrena voda“ je u svega dvije, tri godine razarala živote američkih Indijanaca i australskih aboridžina. To je dovelo do uvjerenja da genetski faktor igra presudnu ulogu. Primjerice, u Tajlandu i dijelovima Pakistana seljaci cijelog života dva puta tjedno puše opijum bez nekih vidljivih posljedica dok neke skupine indijskih sadhua čitavog života uzimaju goleme doze hašiša, također bez neugodnih reakcija. Magična gljiva i pejotl za meksičke curanderose spadaju u svakodnevno iskustvo kao i ajahuasca za neka druga plemena Južne Amerike dok je američka stručna literatura puna opisa onih koji su zapali u psihozu uzimajući iste količine takovih romantično opisanih narkotika.

Prema dostupnim statistikama rekreativna uporaba kanabisa može dovesti do paničnih napadaja, paranoje, derealizacije, depersonalizacije, agorafobije, psihotičnih šubova i čak trajne psihoze kod 15-20% korisnika koji praktično svi dolaze iz redova Zapadnjaka koji nisu kroz generacije razvili genetsku otpornost na te supstance.

Kako nema nikakve šanse da netko prekine silno profitabilni lanac prodaje svih tipova narkotika pa tako i kanabisa čija se uporaba širi poput alkoholizma za vrijeme američke Prohibicije nije zgorega upozoriti one koji su konzumenti da reagiraju odmah, na prve znakove jake tjeskobe, depresije, razdražljivosti i gubitka osjećaja za realnost. Nažalost sam takovih osoba sreo podosta. U toj prvoj fazi su izgledi da se izbjegne najgore najbolji.
Osobno sam pristalica legalizacije kanabisa u medicinske svrhe čak i rekreativnu uporabu za osobe starije od 18 godina. Na vlastitu odgovornost. No, primjer Nizozemske gdje je marihuana posve legalizirana a odjednom ponovo zabranjeni famozni „coffee shopovi“ koji su bili veliki mamac za turiste nam nameće pitanje: Zašto?

 

Preuzeto sa autorovog FACEBOOK PROFILA

 

Shortlink: