Mlade snage rokenrola: “Strah od Džeki Čena” i “Belo u boji” dokaz će R'N'R opstati i na ovom dijelu planete | Mixer portal

Mlade snage rokenrola: “Strah od Džeki Čena” i “Belo u boji” dokaz će R'N'R opstati i na ovom dijelu planete

Foto: Ivica Milošević

U petak, 2-og juna, u beogradskom Domu omladine, mlade snage srpskog rokenrola, iz Gornjeg Milanovca, bendovi “Strah od Džeki Čena” i “Belo u boji”, nesebično potpomognuti akustičnom izvedbom Anatolija Šimprage – Tolje, održali su koncert, koji je pokazao da je rokenrol na ovom dijelu planete itekako živ.

 


Promociju u Metropolisu organizovali su ljudi iz izdavacke kuće “Felix records”, a sam koncert udruženje ljubitelja ” Kreč” i izdavačka kuća “Gorila”.

Prisutni su bili i neki od najeminentnijih rok novinara iz Beograda, ali i ljudi iz mizickog biznisa, što je pokazatelj da je ovaj mladi bend izazvao veliko interesovanje na srpskoj rokenrol sceni.

 

Foto: Ivica Milošević

 

No, okrenimo se sada koncertu. Oko 21 čas i 30 minuta na binu male sale u Domu omladine, izašao je bend “Belo u boji”. Sala nije bila popunjena onako kako sam očekivao, ali do kraja večeri to se promjenilo. ” Belo u boji” su nedavno snimili EP pod nazivom “Sjaj sa druge strane večnosti”, a ono sto je specificno za njih je da su mahom svi članovi benda, osim pjevača, golobradi mladići, ali utisak koji ostavljaju na bini je kao da se radi o zrelim muzičarima sa podužim stazom. Kompaktna svirka, sa ritam sekcijom koja mrvi, gitarama koje se provlače kroz pjesmu poput zmije i energičan nastup pjevača Miodraga Danilovića, ostavila je zatečenim sve prisutne. Iskreno, meni je bio najzanimljiviji par starijih rokera u ćosku, koji su uveliko prevalili 40-u godinu života, kako zabezeknuto komentarišu kompletnu sliku koju momci projektuju sa bine.

 

Foto: Ivica Milošević

Pored pjesama sa već pomenutog EP-ja, otprasili su i 4 nove što je skoro pa siguran pokazatelj da u skorijoj budućnosti možemo očekivati LP album od strane ovih mladića. Pjesme “Itaka”, ” Rokenrol u kurcu” i naslovna “Sjaj sa druge strane večnosti”  nameću se kao potencijalni hitovi i ovaj bend vidim kao jedne od spasioca srpskog rokenrola koji je u zadnje vrijeme poprilicno omekšao i izmješan je sa raznim drugim muzičkim zanrovima. Naravno, ukoliko ih sistem, droga, žene, pare ili koji već faktor ne zaustave u tome.

Foto: Ivica Milošević

Poslije toga na binu je izasao kantautor Anatolij Šimpraga – Tolja. U prvim redovima ovacije, a sama pojava ovog čovjeka ukazuje na čistokrvni rokenrol, u šta smo se uostalom i uvjerili nakon sto je opalio dva “zvećeća akorda” na svojoj akustari. Tolja je krenuo sa pjesmom “Sreća”, koja je, slobodno mogu reci, 100%-i hit. Gledao sam ljude oko sebe kako pjevaju svaku riječ ove sjajne kompozicije, a zatim sam uhvatio i samog sebe kako to radim. Da je pjesma hit, potvrdjuje i činjenica da ju je izveo na bis, koji je publika gromoglasno tražila. Toljina svirka duboko je ukorijenjena u bluzu i grandžu, ali i sevdahu i jedino sto on treba da uradi, jeste da snimi album. Njegove pjesme jednostavno moraju da dođu do šireg spektra slusalaca i tu je kraj priče.

 

Foto: Ivica Milošević

I konačno, uslijedio je highlight večeri. Na binu su se popeli ” Strah od Džeki Čena” i krenuli pomalo bojažljivo i nervozno. Da li zbog umora od prenapornog dana ili činjenice da sviraju u Beogradu, stvarno ne znam. Međutim, tri pjesme kasnije sve se mijenja za 180 stepeni. Ređaju se “Brisel”, ” Amsterdam”, “Džepovi”, ” Bluz 51”. Bend se totalno odvaja od aranžmana pjesama sa kakvi su na albumu i kreće u interaktivni jam session, sa publikom. Ispred bine šutka, haos, krs i lom. Refreni odjekuju malom salom “Doma omladine”. Fanovi se penju na binu, pjevaju zajedno sa bendom. Ritam sekcija savrseno poput dirigenta upravlja citavom situacijom. Svi si srecni, znojni, nasmijani.
Jednom riječju, rokenrol.

 

Po završetku svirke, svatim u bekstejđ da bih se pozdravio sa bendovima i Toljom, ali i organozatorima, te kao muva bez glave ispadam iz “Doma omladine” i krećem da trčim, da bih uhvatio poslednji noćni bus. Dolazim na stanicu. Busa još nema. Zapalim cigaretu i počinjem da osjećam kako mi katarza obuzima citavo tijelo i duh. Katarza koju možes da dozivis samo ako volis pravi rokenrol. A ovi momci to jesu.

 

PIŠE: Dejan Tamindžija

Shortlink: