Sabahudin Hadžialić: Aforizam je odsjaj istine u mraku društvene stvarnosti | Mixer portal

Sabahudin Hadžialić: Aforizam je odsjaj istine u mraku društvene stvarnosti

Sabahudin Hadžialić

 

“Satira je u Bosni i Hercegovini kao i društvo, zatvorena u etno patološke atare zaboravljajući da je definicija satire per se: to je sredstvo političke borbe, raščlanjivanje jednog duboko podijeljenog društva kao što je Bosna i Hercegovina sa usmjerenjem da raskrinkamo i ismijemo vraćanje u srednji vijek/stoljeće od strane osoba-političara koji su jednoumlje zamijenili troumljem ili višeumljem isključivo zbog vlastitih, egoističnih neo-tranzicijskih potreba”, rekao je za Mixer portal, bh. spisatelj Sabahudin Hadžialić.


Kakvo je stanje satire i satiričara u BiH?

Satiričari u BiH su, eo ipso na površini, ali samo na površini, na stazi zajedničke borbe za promjene. Istovremeno, ako malo zagrebete po površini, rijetko ćete pronaći satiričara koji će podjednako „meziti“ vlastito i tuđe „smeće“ a domaćim se političarem zove. Uvijek su to apstraktni pojmovi i osobnosti. Rijetko, kažem rijetko će se naći neko ko će u trenutku u kojem se dešava otvoreno reflektirati aktuelnu stvarnost u svoj svojoj nebuloznoj realnoj prijemčivosti. No, satira je svuda oko nas (pročitajte samo tekstove sa slobodne-bosne.ba, sa portala Buka, Index.hr portala, Njuz.net portala…da ne zaboravim stari dobri Žikišon do smrti urednika Zorana Matića Mazosa iz Srbije 2010.g. ili MaxMinus magazin (2010-2014) iz Bosne i Hercegovine vašeg sagovornika), tako da je sada i ovdje itekako zahvalno vrijeme za sve oblike satire, od aforizma, do priča i dramskih tekstova.
Može li aforizam i satira da promijeni išta u društvu?
U društvu se ništa brzo ne mijenja bez revolucija, a za bilo kakve druge promjene, potrebne su decenije, ponekad i stoljeća/vijekovi. Satira, ali i aforizam kao njen sastavni i inicijalni dio moraju imati usmjerenje da tjeraju ljude na razmišljanje o temama o kojima se šuti. To je i osnovi cilj satire – da probudi vraga/šejtana u nama koji će početi postavljati pitanja, tražiti javno odgovore, kao i da se postave sva ona pitanja koje čine društvo slobodnim. No, apsolutna sloboda ne postoji (tada bi to bila anarhija), ali ništa nema ljepše od borbe upravo usmjerene svim oblicima slobode unutar jednog društva. Nerijetko su satiričari oni koji glasno govore ono što i narod(i) misli(e), ali nema(ju) m..a da to i kaže(u). Licemjerstvo, hipokrizija i lažni patriotizam (koji je inače, kako nedavno i rekoh na Radiu FBiH, „utočište za hulje“) su nas i doveli do fenomenalnog umijeća življenja i rada za sve uspješne građane ovih prostora, toliko uspješne da ne vidimo šumu od drveta, a mladost nam odlazi da se nikada više ne vrati. Kada nedavno upitah svog dvadesetdevetogodišnjeg sina gdje vidiš Bosnu i Hercegovinu za deset godina, on ‘ladno veli: “Iza mojih leđa, tata“. Ovo je satira, do bola, prvo moga, a zatim i stotine hiljada očeva i majki iz BiH koji se bore da prežive ovo poslijeratno neotajkunsko političko-nacionalno isključivo buđenje koje nas podsjeća na Domanovićevog „Vođu“ koji je slijep vodio narod. Nažalost, Radoje Domanović je pogriješio. Ove naše „vođe“ nisu slijepe. Narodi, anpak, jesu, bez obzira radi li se o zelenim, crvenim i/ili plavim. Ne vrijedi im imena ni pominjati.

 

Koje su najčešće teme aforizama koje pišete?

 

Odgovoriću vam aforizmom: Političar je čovjek bez prošlosti. Za budućnost su se pobrinuli birači.
Da li država podržava satiričare, i ako ne, zašto ne?

 

Onoga dana kada bilo koja država na svijetu bude podržavala satiričare, tada države više neće biti u onom, izvornom Platonovom, smislu. Istovremeno, mi ovdašnji još uvijek nismo došli ni do statusa države koja je de facto priznata na cijeloj njenoj teritoriji iako de iure jeste, akamoli da dođemo do odgovora na vaše pitanje. Pardon, mogućnosti varijacije ne temu unutar vašeg pitanja.
Koji vam je omiljeni aforizam (iz vaše zbirke), a da je vezan za vlast i narod?

 

Moja zbirka aforizama (pored poezije, priča, romana, dramskih tekstova, naučnih, stručnih i esejističkih djela) broji hiljade aforizama i zaista je teško izdvojiti nešto da je omiljeno. A i nisam ljubitelj ovakvih pitanja, jer „omiljeno“ zavisi od trenutka, godine, inspiracije.

 

 Da li je aforističar kao vino, te da li s godinama gubi ili dobija na kvaliteti?

Morate odmah razlikovati skribomane od satiričara. Ponekad imate satiričara koji napiše samo stotinjak aforizama i svaki je in medias res, dok drugi može napisati i hiljadu, ali nikoga neće zaintrigirati njegovo pisanje. Kvalitetan autor – satiričar može samo napredovati unutar godina vlastitog umjetničkog razvoja, a u skladu sa inspiracijom koju dobija sa terena – društva. Ne zaboravite, nije teško pisati. Teško je znati pisati.

AFORIZMI SABAHUDINA HADŽIALIĆA

Kod političara sa Balkana prvo strada istina – Poslije i ljudi.

Koja je razlika između diktatorske i demokratske vlasti? Ovi drugi koriste kondom!

Zločini komunizma su konačno kažnjeni. U zatvoru smo već dvadeset i pet godina.

Počela je predigra za lokalne Izbore 2016.g. u BiH. Seksualni čin se dešava tokom pune četire godine – bez vađenja.

 Bosna i Hercegovina je raj. Pakleni!

 Socijalizam je bio truo sistem. Sa kapitalizmom je proces završen.

 Glasač i političar u ekstazi: Jednog boli, ali drugi to voli.

 Ljudska pogan: Neka svako odgovara za svoje zločine. Ali niko iz mog naroda.

 Etnička demokracija je jednaka komunističkom nasilju. Naime, oboje isključuju drugog i drugačijeg.

Kažu da je moderna vlast ona koja sluša srce naroda. Ova današnja ne samo da sluša već ga i vadi!

Vlasti BiH su ostvarile komunistički san…uzimaju prema potrebama!

 

Razgovarao: E. Bučinski/ Mixer portal

 

 

 

Shortlink: