HARI POTER: Nova generacija me mnogo brine! Djeca se više ne igraju klikera! | Mixer portal

HARI POTER: Nova generacija me mnogo brine! Djeca se više ne igraju klikera!

Rezultat slika za hari poter

 

Djeca se više ne igraju normalnih igara. Ne bave se sportom, ne ganjaju loptu. Ne sjećam se kada sam zadnji put šutirao fudbalku. Nema više ni dranja koljena, klikeranja i roše, jer klikere više niko ne prodaje. Zaželio sam se sličica, pola-cijela i ćize-blize. Drugari mi rekoše da slije više nisu u modi.

Očajan sam. Nemam s kim da se igram. Svi bježe od mene kad spomenem loptu ili kliker, a za pirus i palu niko nije ni čuo. Djeca se još jedino igraju trule kobile. Ali tu za mene mjesta nema, jer sam slabašan, pa se bojim da ne ostanem bez kičme.

Osjećam se kao stranac u noći. Kao dijete koje je palo sa druge planete. Moje vršnjakinje ne preskaču lastiš. Da ih pitaš za barbike, odgovoriće ti da nisu čule za te stvorove. Bekam je njihov idol, ali ne zato što je fudbaler, nego zato što je sladak i ima “genge”.

Moji drugari, svi od reda, imaju frizure kao Bekam. I da znate da su primjećeni u društvu. Lakše sklapaju prijateljstva sa djevojčicama. Mi koji imamo frizuru ala Džon Lenon smo totalni aut.

Da bih privukao simpatiju neke od djevojčica morao sam baciti svoje prelijepe naočale u kantu za smeće i staviti kontaktna sočiva. Mislio sam da će me to afirmisati u društvu, ali šipak. Kažu, Hari, znamo da si iz radničke porodice, zašto glumiš fensi tipa.

Ja nikako ne mogu da budem fensi. Trudim se, zaista se trudim, ali ne uspjevam. Imam previše mana. Najveća mana mi je što želim da živim život dostojan običnog djeteta.

Djevojčicama mojih godina majke su već počele kupovati šminku i ostalu kozmetiku. Uče ih o sigurnom seksu i polnim bolestima, pripremaju ih za život. Sa njima se više ne da normalno razgovarati.

Ima jedan disko klub u gradu. Ja u njega ne zalazim, ne da mi ćaća, ali zato većina mojih drugara i drugarica posjećuju to mjesto.

U njemu su oni od šesnaest-sedamnaest godina već starija raja. Za sebe vele da su prekaljeno gvožđe. Oni o svemu znaju sve. Nema teme o kojoj ne pričaju i ni jedna im nije tabu. Seks, spoljnja i vanjska politika, ekonomija, genetski inženjering glavne su teme njihovih rasprava. I niko, ali baš niko ne pije sokiće. Cuga se tekila i pivo i to u neograničenim količinama. Bombone koje gutaju ne gutaju da bi se zasladili. To ne spada u tu kategoriju bombona. Slatkiši koje gutaju služe im da bi se “profurali” i “dali ga sebi do jaja.” Oni te bombone i ne zovu bombonima nego bombicama, bobama, bombićima i slično.

Današnja djeca brže sazrijevaju, ko će ga znat’? Ja ne spadam u tu djecu. Kažu mi da sam od onih ometenih u razvoju. Ne kontam šta time žele da kažu, valjda da im nisam dorasto. Ipak, ja ću se truditi po svaku cijenu da se ponašam kao normalno dijete od svojih desetak godina koje ne želi ništa drugo no da ima srećno djetinstvo.

Ima vremena kada ću i ja odrasti i postati frajer, ako ne kao Bekam, onda bar u rangu Želje Joksima.

Ovdje ću završiti svoje današnje pisanje kolumne, jer moram da napišem zadaću iz matematike i naučim pjesmicu.

Autor pisanija: Hari Poter

Shortlink: