DAN ZALJUBLJENIH: Ko se voli Valentin ga čuva | Mixer portal

DAN ZALJUBLJENIH: Ko se voli Valentin ga čuva

Rezultat slika za valentin sveti

 

Dolaskom hladnog decembra, zimoće i snjegarije nadođe i buljuk praznika, svetaca i bogorođendana iz čijih se kandži ne možeš isčupati sve do mjeseca marta. I kako čovjek nema snage da se odupre svim tim slavljima i preslavljima, neprolazećim i nadolazećim godinama, nema mu druge nego da se upusti u svu tu jezu mezetluka, svakojakih đakonija, ića i pića.

Među svim tim silnim slavljeničkim danima našao je sebi mjesta još jedan svetački proslavdan, potajno se ukorijenivši u tradicionalne okvire našega naroda. Ni sami ne znamo kada smo ga počeli ovako čoporativno slaviti, ali odjednom krenusmo tog famoznoga 14. februara svojim ljepšim polovinama da izjavljujemo ljubav, te da ih čašćavamo nježnostima i poklončićima.

Možda bi veterinari mogli dati podrobniji odgovor na ovo pitanje, naime, da li mjesec februar i mačiji “oni” dani imaju uticaj i na nas ljude. Čudno bi bilo da su mačke i mačci pametniji od nas ljudi, pa da je njima na pameti da se upare kad je najhladnije, a da mi ljudi, pak, kao svjesna bića nemamo tu potrebu, nego imamo želju da se rasparujemo usred zime. Apsurd! Ali time neka se bave stručnjaci. Dovoljno je da znamo da na taj februarski 14. po redu dan, pada Valentinovo i da se on simbolično zove “Dan zaljubljenih”.

“Dan zaljubljenih” je inače jako koristan za sve one koji su tih mjeseci “presaugali”. On im dobro dođe da “povuku čok” kako bi na nekom romantičnom mjestašcetu sa svojom hanumom odmeračili intimne momente kao prave hadžije. Valentinovo nije nikakav seljački praznik nego urbani “cool day” i bilo bi bez veze da romantične trenutke pokvarimo nadolijevajući se kuvanom rakijom, tovarnim pivom, sarmama
i pohovanom krmačom. Ne, Valentinovo je dan kada dokazujemo sebi i drugima da smo prava gradska raja i kuleri! Kupimo dami cvijet i izjavimo: “Baby, I Love You So Much!” A ona dahćući odgovara: “Yes, My Darling, i ja tebe!” Cijeli ceremonijal, naravno, prati muzika Elvisa Prislija: “I can't help falling in love with you…”

Ali ko je sad pa taj Sveti Valentin i odakle se stvorio među našim svecima, postavši, čak, omiljeniji od svetih otaca Nikole, Jovana i Save? Ko je taj što Trifunu Svetom ukrade slavljenički dan i u zapećak svetačkoga kalendara ga metnu? Da to nije slučajno onaj popularani Valentin s televizije, koji je, kako pričaju, u narodu miliji od svih naših Mila, Sulja i Dragana zajedno. Teško izgovara slovo “r”, još teže ostala slova, trudi se da svima udovolji, a ponajviše sebi i svojima, simpatičan je, proćelav, ima strašno smješno prezime i, mada je oniži zovu ga Visoki.

Ne, ovdje nije riječ o tom čovjeku! Valentin, o kojemu kazujem, nije više među živućima, nažalost! Bio je jako dobar čova, svešteno lice, pravi bogomoljac i zaštitinik zaljubljenih. Imao je veliko i hrabro srce. U njegovo vrijeme, a to je doba starog Rima, vladao je imperator Klaudije koji je zabranio vojnicima da se žene, jer se pribojavao da će oženjeni vojnici biti slabiji ratnici. Ipak, dobri Valentin to nije fermao ni dva posto, nego je potajno vjenčavao zaljubljenu vojsku sa njihovim nevjestama.

To ga je koštalo glave. Kada je sveštenstvo pokorno imperatoru otkrilo šta to Valentin čini, uhapsili su ga i bacili u tamnicu. Nakon što su ga osudili na smrt, ovom hrabrom svešteniku su 14. februara odrubili glavu.

Šta je bilo sa svim silnim parovima koje je Valentin poženio i poudavao istorija ne zna mnogo, ali mislim da su se i dalje nastavili jastučiti. U znak zahvale što im je omogućio da nesputano mogu upražnjavati taj vid rekreacije, zaljubljeni parovi Valentina proglasiše svecem, i počeše obilježavati dan njegove smrti.

Tragedija dobrog Valentina nije bio prvi slučaj u istoriji čovječanstva da je neko zbog ljubavi i njenog upražnjavanja izgubio glavu, ali ono što ističe ovoga velikog čovjeka je to, što je Sveti Valentin glavu izgubio zbog tuđe jebatanje i seksualnog meraka koji nije on meračio. Dakle, velik je čovjek bio taj Valentin, ali pomalo i naivan.

U nas Banjalučana postoji legenda o Safikadi i njenoj nesrećnoj ljubavi. Legenda govori o mladoj banjalučanki, Safikadi, koja je donijela odluku da se ubije kada je čula da je njen ljubavnik, vojnik, u boju poginuo, pa je stala pred top na kuli tvrđave Kastel i raznijela se. Danas da bi se ubila ne bi morala otići pred top, dovoljno bi bilo samo da se približi zidinama tvrđave i pričeka da joj neki odronjeni kamen padne na glavu.

Safikadin grob još uvijek stoji preko puta Kastela. Tu zaljubljeni parovi na Valentinovo pale svijeće u znak vječne ljubavi, a oni koji su sami, odu da plamenom svijeće prizovu neku buduću ljubav. Sugrađanima koji nemaju želju da pale svijeće ni za prošlu, ni sadašnju, a bogami ni skorašnju ljubav, predlažem da bi ubuduće mogli zapaliti svijeću za hrabroga Svetog Valentina koji je nesebično zijanio glavu zarad tuđe jebatanje.

Ovaj podatak kazuje da nije čudo što smo ga mi u svom narodu počeli slaviti kao rođenoga. Ima tu neka tajna veza, jer smo i mi mnogo puta kao i sam Valentin stavljali glavu na panj zarad tuđe jebatanje i jastučenja.

Sve mi nešto govori da je Valentin imao nekih naših svetačkih gena.
Pa neka mu je vječna slava i hvala!

Piše: Ernest Bučinski

Shortlink: