Bosanci, jel vam Jajce gdje je nekad bilo? | Mixer portal

Bosanci, jel vam Jajce gdje je nekad bilo?


Mi Bosansci, Hercegovci, i oni ostali, mora da smo jako nadobudan narod kada mislimo da se Evropa i svijet vrti oko našega jajca. Ma zabole nekoga tamo njegovo jajce za naše jajce. Svako ima svoje jajčane probleme, nismo mi jedini s bolesnim jajcem; a nismo ni jedini koji imamo jajce.

Iako i drugi jajce posjeduju, mi smo se dugo busali i ponašali kao da jedini na svijetu jajce imamo. Čuvali smo ga kao zjenicu i rožnjaču oka svoga. Na temelju svoga jajca smo čak i državu stvorili. Dizali smo spomenik jajcu, pjesme smo mu pjevali, držali se za njega – iz ruku ga nismo ispuštali. Uvrtili smo sebi u glavu da nam je jedina briga da svoje jajce zaštitimo, jer ako njega izgubimo izgubićemo i ostale vitalne organe svoga društvenopolitičkoga tijela. I bili smo upravu, jer sve nedaće i boleštine koje nas zadesiše krenule su upravo iz gorespomenutoga jajca.

Kako se jajce, kao i svako drugo jajce, samo za sebe braniti ne umije, a mudonja koji je jedini sa jajcem znao da komanduje već odavno nije bio među nama, zadatak očuvanja integriteta i legitimiteta jajca ostao je na nama. Ali mi nedozreli da sačuvamo jajce stavismo ga u zapećak vremena i na njega mnogo ne hajasmo. Mislili smo da će se jajce moći samo brinuti za sebe i da će ga jajcobrani, koje smo zajedničkim snagama naših naroda i narodnosti podigli, znati očuvati

Ali jajcobrani su pod uticajem nadolazećih stranih antitjela popustili, te nas je zadesila strašna muka i tuga golema. Spoznali smo šta znači kada jajce zaboli. Kasno je bilo svoje jajce da liječimo jer bolest je ubrzo mestazirala i neminovno je bilo da se proširi i zahvati naše moždane ovojnice. Skontali smo da je put od jajca do glave veoma kratak i da je narod bolećivoga jajca i bolesnoga mozga sklon raznoraznim manipulacijama.

Vremenom naše jajce se sve više i više skupljalo dok se potpuno osušilo nije. Hvaleći se nekada svojim ogromnim jajcem sada smo spali na visuljak veličine zrna graška. Naravno da je ovim činom sva ona stvaralačka potencija našega naroda svedena na nulu, a da se samim tim i moral srozao na najniže grane.

Danas takvi nikakvi, mlitavi i mlohavi bez jajca, pitamo se čemu da se nadamo, šta da činimo i kakva sudbina nas čeka. Da li bez jajca u bolje sutra možemo podignute glave da idemo? I da li uopšte zaslužujemo svijetlu budućnost kada jedno jedino jajce očuvati nismo znali?!

Vjerujmo da će nam jednom doći iz mlitavog jajca u tvrdu glavu sjećanje na dane kada smo imali jedno jako i stabilno jajce – misao koja će nam dati snagu da ponovno neko novo jajce stvorimo. Možda nam iz mlitavoga jajca nadođe misao i uvrti se u tvrde glave da se bez  njega sjeme napretka i ljubavi među narodima i narodnostima ostvariti ne može. Možda nam se ipak jednoga dana stvori ideja o nekom novom jajcu, jer ako i ubuduće budemo bez svoga jajca slabo da se ičemu dobrome nadati možemo.

Živjelo nam naše buduće jajce!

Piše: E.B.

Shortlink: