MIXER INTERVJU/ Gibonni: Nekad sam u mojim pjesmama glavna uloga, a nekad samo svjedok nekih događaja | Mixer portal

MIXER INTERVJU/ Gibonni: Nekad sam u mojim pjesmama glavna uloga, a nekad samo svjedok nekih događaja

gibonni

Majstor balade, za sebe voli reći da je pjesnik trenutka, Gibonni vlastite i tuđe emocije pretače ustihove svojih budućih pjesama, a vole ga čak i oni koji su naklonjeniji drugačijem zvuku.

Jedan od malobrojnih romantičara pop muzike sa ovdašnjih prostora koji godinama uspijeva sačuvati kvalitet svojih songova, a da ne upliva u vode ponavljanja, jeste Zlatan Stipišić – Gibonni. Njegovi muzički projekti sadrže svježinu i novootkrivenu dimenziju koju vješto prenosi na slušatelje bezkompromisno se boreći da zadrži prepoznatljivost i orginalnost.

Za sebe voli reći da je pjesnik trenutka koji umije opisati svoje najdublje osjećaje, ali i čuti tuđe emocije – koje pretače u stihove svojih budućih pjesama.

Gibonni je majstor balade, ali njegove pjesme nisu za slušanje na prvu, zato tako lako i ne lape iz uha slušatelja. One sazrijevaju i zna se desiti da tek poslije nekoliko godina dobiju na svojoj potpunoj težini afirmišući se kao neprikosnoveni hitovi. Gibonnijev rad je prihvatljiv čak i onima koji vole drugačiji, žešći zvuk, tako da postoji nemali broj rokera koji će kazati da im je on jedan od omiljenih muzičara i da u njegovom opusu postoji barem jedna pjesma koja spada u njihove omiljene kompozicije. Tome se nije čuditi jer u Gibonnijevoj muzici postoji taj fini prizvuk rok muzike sa kojim je on i startao na muzičku scenu s bendovima poput Osmog putnika i Divljih jagoda, ali je i kasnije nastavio sarađivati s muzičarima kao što su Vlatko Stefanovski, Goran Bare, Damir Urban i drugi.

Gibonni je čudnovatim albumom Mirakul uobličio silinu svoje darovitosti i pokazao nam koliko je on nadahnut i magičan umjetnik. Ipak nije stao na tome, te je uspio zadržati autorsku snagu i u radu na albumima nakon njega: Unca fibre, Toleranca i 20th Century Man. Gibonni ima vjerne fanove širom regiona, ali se sa svojim posljednjim albumom 20th Century Man, čije je pjesme otpjevao na engleskom jeziku, počeo približavati evropskoj publici i puniti dvorane velikih metropola širom staroga kontinenta.

O budućoj karijeri, inspiraciji, energiji i svemu onome što ga čini jednim od najboljih autora u regionu razgovarali smo sa fantastičnim Gibonnijem.

Vaš posljednji album 20th Century Man radili ste u Londonu na engleskom jeziku i namijenjen je za evropsko tržište. Zašto Vam je trebalo toliko godina da se odlučite za ovaj poduhvat? Znači li da je ovdašnje tržište postalo suviše malo?

Ne mislim da je ovo tržište postalo malo. Meni će uvijek publika koja me je otkrila, stvorila, podržala i održala, ostati na prvom mjestu. Ali, imam toliko želje za kreativnošću da radim s kreativnim glazbenicima širom svijeta. A i kao što moja familija kaže, bolujem od viška ideja (smijeh). Tako da to moram raditi i ne mogu ići protiv sebe.

 

 

Da li mislite da će evropska publika znati prepoznati emocije Vaše muzike i pjesama i postoji li rizik?

Nikakav rizik ne postoji. Sve ovisi o tome kakvu ambiciju imaš. Meni je ambicija raditi dobru muziku i to mi je nemjerljivo važnije nego imati uspjeh. I kad sam u mogućnosti napuniti klub u Amsterdamu sa ljudima koji su stranci, osjećam se iskreno zadovoljan i to ne uspoređujem s dvoranama koje punim kod kuće. Ne treba to uspoređivati. Uvijek sam bio muzičar, a ne trgovac.

Da li će publika sa ovih prostora biti zakinuta za Vaš angažman sada kada radite dosta koncerata i u Evropi i koliko se Vaš život zapravo promijenio objavom posljednjeg albuma?

Neće biti zakinuti zato što ja sve stignem. Ako Rolling Stonesi sve stignu, a stariji su od mene 30 godina, onda ne bi smio biti problem za mene (smijeh).

Odakle crpite snagu i inspiraciju, jer već dugo ste na samom vrhu ovdašnje muzičke scene?

Inspiracija mi uvijek dolazi iz mog života i života ljudi koji su mi bliski. Nekad sam u mojim pjesmama glavna uloga, a nekad samo svjedok nekih događaja. Mislim da autor mora znati biti dobar slušač kako svojih tako i tuđih emocija. Kao da situacije iz života zapišeš na papir.

Da li ste ikada došli u iskušenje da prestanete da se bavite muzikom i da započnete neki novi život uz sasvim drugačiji posao?

Nikad se ne bih mogao prestati baviti muzikom. Postoje različiti načini na koji se čovjek može baviti muzikom, na sceni ili iza scene kao autor, ali u svakom slučaju uvijek bih se bavio muzikom.

Na koji način se najbolje odmarate od koncerata, imate li neki hobi?

Od koncerta se najbolje odmorim tako što odem na sljedeći koncert (smijeh). Stvarno uživam biti sa svojom publikom. Tijekom godina smo stvorili familijaran, poseban odnos, pa zanimanje muzičara ne mogu shvaćati poslom. Moj je osjećaj da je moj koncert kao neki praznik na kojem se idem sastati s ljudima koji me najbolje razumiju.

Šta kao slušatelj muzike preferirate, ima li neki noviji autor ili album sa svjetske muzičke scene koji Vas je naročito zainteresovao?

Naravno da ima. Najviše volim autore i bendove koji uspiju povezati sve što je bilo dobro kroz posljednje decenije, a da uspiju udahnuti svoju dušu i dati svoj pečat kao što je na primjer Pearl Jam. Kad ih slušam čujem utjecaje grupe Who, Led Zeppelina, ali još uvijek su dovoljno originalni da bi bili Pearl Jam. I to je super.

Za kraj, imate li neku misao koju biste podijelili sa čitateljima Mixer portala?

Pokušajmo biti pozitivni i gledati u ljudima bolju stranu. Čuvajmo jedni druge i kad pijemo ne sjedajmo za volan. Ja mislim da kad bismo se ovoga barem malo držali, stvari bi izgledale bolje.

 

Razgovarao: Ernest Bučinski

 

 

 

Shortlink: