MIXER arhiva/ Davor Gobac: Slikanjem ispoljavam svoju unutrašnjost! | Mixer portal

MIXER arhiva/ Davor Gobac: Slikanjem ispoljavam svoju unutrašnjost!

davor_gobac

 

Na početku karijere sa svojom grupom Psihomodo pop važio je za jednog od najsmjelijih, najekscentričnijih i najlucidnijih rokera. Nastupi Davora Gobca su uvijek bili originalni i za ove prostore nesvakidašnji, zato ga je publika brzo prihvatila, a pozitivna energija koju su širili muzika i tekstovi njegovih pjesama, nadahnutim zvukom bendova kao što su The Ramones i The Stooges, odmah su dali do znanja da se radi o ozbiljnom muzičaru čija će karijera jako dugo blistati.

On je imao mnogo nastupa u javnosti ne samo kao muzičar nego i kao učesnik raznih show emisija, ali da je Gobac svestran umjetnik, a ne samo ”show-man”, dokazuje njegova sklonost ka slikanju i crtački talenat koji je otkrio još u najmlađim danima. On je ljubitelj Pop Arta, pa su i njegova djela inspirisana tim stilom, a pošto je do sada imao neke ozbiljnije izložbe Gobac je stekao i publiku koju zanimaju njegovi radovi.

S Davorom Gobcem smo razgovarali o njegovoj  velikoj ljubavi prema slikarstvu i umjetnosti uopšte.

Kad je počela tvoja ljubav prema bojama i slikanju?

– Moja ljubav prema slikama i bojama počinje još kad sam bio mali. Ja sam još kao klinac imao razne blokiće i flomastere i onda sam crtao raznorazne likove. Naprimjer, stari me je  naučio da crtam Mili Mausa kojeg i dan danas volim da crtam. U principu cijeli život traje ta ljubav.

Kada si imao prvu izložbu?

– Prvi put sam izlagao u ”Lapidariju”, ali to su bile možda dve ili tri slike, jer baš tada i nisam imao nešto puno radova. A prvu pravu izložbu sam napravio za 1. april 1998. godine u ”Klovićevim Dvorima”, eminentnoj galeriji u Zagrebu na Gornjem gradu. Tada mi je na otvaranje došlo 3000 ljudi, čak sam bio i u dnevniku kao važna vijest. Bio je to cijeli performans u kojem sam došao sa dva genšera. Imao sam svoje šatro tjelohranitelje koji su bili nešto kao jako, jako opasno osiguranje. U principu to su bili moji dobri prijatelji koji nemaju veze s tim poslom (smijeh). Izvukli su crveni tepih iz auta, ja sam se ušetao u ”Klovićeve Dvore”, to je bila totalna ludnica. Znači ‘98. je bila prva izložba i tada je bilo izloženo 30 radova.

Kakve su bile reakcije publike?

– Reakcije publike su bile uglavnom odlične. Čak sam imao i knjigu utisaka koju sam nažalost izgubio, a koja je bila prepuna. Tu je bilo svakakvih hvalospjeva. Tipovi sa likovne akademije su se podijelili, pol’ su napisali da sam genijalan, a pol’ je nekaj štigalo protiv mene. Uglavnom, onako generalno, šira obična publika je bila vrlo zadovoljna. Slike su simpa, onako šarene, izgledaju kao nekakvi opaljeni crtani filmovi.

Da li si prodao nešto od svojih radova?

– Originale ne prodajem. Samo je jednom u nekakvoj tv emisiji jedan original prodan u dobrotvorne svrhe za 15-16 hiljada kuna, to je oko 2 hiljade eura. Prodao sam i nešto grafika. Svi ostali originali sa te izložbe su u mom privatnom vlasništvu, a ono što nije sam poklonio nekim svojim dobrim prijateljima.

Ko se zanima najviše za tvoje slikarstvo?

– Za moje slikarstvo se uglavnom zanimaju svi. Mislim, tu zbilja ima gospođa i gospode u ozbiljnim godinama, recimo ljudi od osamdeset godina koji su se znali zanimati, ali većina je nekakva moja publika, recimo tinejdžeri i ljudi do 50 godina.

Koje su tvoje slikarske muze?

– Moje slikarske muze su muzci (smijeh). A to su Volt Disni i Endi Vorhol. Ja obožavam Pop Art i crtane filmove. Zbilja su me i Dizni i Vorhol inspirirali da uopće počnem crtat, al mislim da je prvi ipak bio Volt Dizni.

Da li si ikada pomislio da se ozbiljnije upustiš u slikarske vode?

– Volim slikanje ali volim i glazbu. Ja sam po zanimanju rok pjevač, ovo mi je i tako samo hobi.

Šta bi te moglo natjerati da se ipak malo više prepustiš slikanju?

– Ne znam, možda kad bi neko rekao: ”Hajde Gobac zbilja su dobre slike, vrijede abnormalno puno love”(smijeh). Onda bih možda prešao totalno u slikarstvo. Ali onda bih imao toliko love da bih si odmah i studio sredio i kupio još nekih dvesto gitara (smijeh). Moje slikanje je moj gušt i moja zabava. Ne ufuravam se ja da su to nekakva  remeg dijela koja vrijede milione. Ali nikad ne znaš. Mada imam dosta fanova koji zbilja vole moje slike jer su nekako prepoznatljive i vesele su.

Kakvo je tvoje mišljnje o slikanju kao profesiji?

– Ušao sam malo u te tokove slikarske i malo sam vidio te ljude i kako to ide u tom poslu. Ma, mislim, rokenrol mi je pet puta draži. Ja ako ću ikad i nešto prodavat od svojih slika neću to prodavat kroz slikarske kanale. Vjerovatno ću to radit kao da prodajem cd svoje grupe.

U tvojim crtežima i slikama likovi su dosta ”živahni” i koristiš dosta toplih, vedrih boja? Da li je zapravo slikanje ispoljavanje tvoje unutrašnjosti?

– Ja mislim da je slikanje ispoljavanje unutrašnjosti svakoga ko slika, namjerno ili nenamjerno, pa je, valjda, i moje slikanje takvo.

Koliko tvoj spoljni izgled uopšte ocrtava tvoj karakter? Da li si baš uvijek i privatno toliki ”zafrkant” kao što si i u javnosti?

– Ma ne, privatno sam potpuno ozbiljna osoba. Filozof i humanist.

Na crtežima se, isto tako, osjeti i neka povezanost sa nekim likovima iz animiranih filmova  strip junaka.

– Logično. Ja od malena volim sve Diznijeve junake a poslije sam čitao gomilu stripova, pa onda nije ni čudo. Ja mislim da se danas kod pola ovih koji slikaju osjeti da su čitali stripove. To je normalna stvar.

Koji je tvoj omiljeni lik iz crtaća a koji ti je omiljeni strip junak?

– Omiljeni lik iz crtića mi je Šiljo, zato kaj se nekak poistovjećujem sa njim (smijeh). A u stripovima? Pa ne znam, ima dosta tih junaka iz stripa. Od ovih komercijalnih ne znam koga bih izdvojio, recimo Silver Surfer mi je drag.

Zašto baš takve likove voliš?

– Silver Surfer mi je drag zato što je baš tako lijepo blještave boje i što užasno brzo leti na svojoj daski, a i pozitivac je (smijeh).

Koliko misliš da imaš sličnosti sa svojim omiljenim animiranim, tj. strip junacima?

– Pa da dobijem sad dasku surfersku koja leti i pravo srebrno odijelo mislim da bih bio pljunuti Silver Surfer (smijeh).

Čime najviše voliš da slikaš, koju tehniku najčešće koristiš?

– Kad bi malo ozbiljnije razgovarali o tehnici mislim da je moja tehnika kombinirana. U principu najviše koristim u toj kombinaciji akrilne boje i vodootporne flomastere, te se čak znam koristiti i onim gliter glu ljepilom sa šljokicama, onim kaj klinci crtaju u školama sa njim.

Kako bi imenovao svoj slikarski stil?

– Ja sam već odavno sa mojim prijateljima Pirom i Davorom Slamnikom nazvao svoj pravac, pošto volimo Pop Art, Novi Pop.

Koga od strip crtača posebno cijeniš?

– Volim onog Talijana, ne mogu mu se sjetit imena, koji je crtao Rang Zero to je odličan crtač. Čovjek je na kraju umro, mislim da je bio džanki. On je dosta dobro crtao na foru ”home made”, a opet tako profi – na žalost ne mogu se sad sjetit njegovog imena. A od ovih klasičnih volim Hermana, on crta junake Jeremiah i Blueberry.

Ima li neki domaći crtač kojeg bi izdvojio?

– Od domaćih autora volim Esada Ribiča koji crta za Marvel i koji nam je napravio posljednji omot albuma. Čovjek je genijalan.

Omiljeni slikar?

Ešer mi je drag. Od ovih koje svi znaju, naprimjer, Van Gogh mi je zbilja super, a tu je i Pikaso i mnogi drugi. U suštini svi velikani imaju dobrih djela, zato i jesu veliki.

Kad najčešće uzimaš pribor za crtanje u ruke?

– Noću najčešće, iako u posljednje vrijeme nisam dugo nekaj ozbiljno radio. Ali kad se baš ufuram u slikanje onda to najčešće radim noću, to mi je najbolje.

 

Razgovarao: Ernest Bučinski

 

Shortlink: