(NE)AKTUELNO: Kad nacionalizam udari u glavu – udri i ti njega!!! | Mixer portal

(NE)AKTUELNO: Kad nacionalizam udari u glavu – udri i ti njega!!!

 

 

Kada je počela tarapana u Jugi ja sam ulazio u tinejdžerske godine, ali to me nije spriječilo da spoznam kako se dešava nešto što će nam svima promjeniti živote. Na gore! «Izdajnički» slovenački narod tražio je separaciju, to jest mirno razdruživanje. Pošto nisu, valjda, bili nešto naročito interesantni pušteni su kraju nakon desetak dana puškaranja. JNA je bila mnogo moćnija od TO Slovenije ali pošto se nisu uklapali u strateške interese «krnje Juge» borbe sa ovom «dosadnom» republičicom trajaše tek toliko da se ne kaže da nije bilo otpora. Oni kao hoće da se otcijepe a mi im kao ne damo, fraza je vojnika JNA, Bosančerosa (odao ga je naglasak), koja je kružila tv stanicama. E njima su ipak dali!

U Hravtskoj je to bilo malo teže. Tuđman je znao kako treba sa vojskom jer i sam je bio general JNA, te se nije dao zbuniti. A imao je i potporu od friško ujedinjene Njemačke. Danke Dojčland hvala vam za sve! Njegove «zenge» su bile onako baš patriotski raspoložene, a odjevene u nove blistave uniforme i naoružani heklerima davali su na znanje da se sa njima ne može zajebavat ko kako hoće. Naravno da je JNA imala osim heklerčića i kojekakve druge stvarčice kao što su aviončići raznih veličina od orla do galeba, te raznorazna oklopna vozila, topove, bacače raketa i ne znam ti ni ja šta (a i brojno je bila jača), ipak se desilo da se rat nije mogao spriječiti.

Da bi rat bio dobro organozovan mora se napravit borbena linija to jest ratište, pa se JNA jako brzo rasformirala. Iako su neki nosili njene oznake to više nije bila vojska Jugoslavije jer ta država je prestala s funkcionisanjem onog dana kada su Slovenci dobili samostalnost. Ono što je kao davalo legitinost da se još neko vrijeme ratuje pod zvijezdom petokrakom jeste ekskluzivno pravo srpskoga naroda na brend zvani Jugoslavija (a i Milošević je bio deklarisani komunista i jugoljubac!). Zapravo radilo se o paravanu koji se jako brzo otkrio kada su paravojne snage iz Srbije počele da haraju ratištima i pljačkaju sve što se opljaćkati može. Da li treba spominjati Arkane, Šešelje, kojekakve specijalne Jedinice i Knindže. Nije se znalo više kakve sve vojske ne postoje. Uostalom, i sa jedne i sa druge strane pristiglo je dovoljno pasa rata, bivših legionara a sadašnjih oficira i generala, da se pokolj, mučenje i stradanje civila nikako nije mogao spriječiti. Bilo je samo pitanja ko će koga i u kojem broju i vrsti zločina da nadmaši!

U proljeće 1992. godine počeo je rat i u Bosni i Hercegoivini, republici gdje se već danima i mjesecima  počela spominjati riječ ugroženost (i ništa osim ugroženosti) sa i od strane svih naroda i narodnosti koji živješe na njenom tlu. Svako je svakoga ugrožavao, ako ičim onda svojim postojanjem koje je jedne za druge postalo toliko nepodnošljivo su se komšije s komšijama i braća s braćom ubrzo «morali» uhvatiti za vratove! Nacionalističke stranke su ratnim huškanjem podgrijale temperaturu na hiljadu stepeni, organizovale su svoje (para)vojske, omeđile «vjekovne» teritorije i ustrojile (nabrijale) narod koji će se za njihove lične interese boriti. Čišćenje je počelo, te smo nakon 3 godine ratnoga orgijanja dobili tri teritorije gdje etnički prevladavaju negdje Srbi, negdje Hrvati a negdje bogami i Bošnjaci. Građansku državu normalan čovjek u BiH danas može još samo da sanja.

Narod je prihvatio takvu vrstu politika, a u tome su i aktivno učestvovali svako na svojoj strani. Čak i oni «mješani» morali su da odaberu stranu za koju će da ginu jer ko nije bio na nečijoj strani nije mogao nigdje ni da egzistira!

Ali ono što je najžalosnije jeste činjenica da su nas razdvojili oni koji su zapravo trebali i morali da budu na strani sva tri naroda, bez da ih dijele po vjeri i narodnosti, a to su generali (oficiri) JNA. Oni su bili elita koja je najlagodnije živjela u bivšoj nam državi Jugoslaviji, koja im je sve dala, a uzvratili su tako što su postali najgori mogući nacionalisti i krvnici.  Organizatovali su cijepanje države za koju su godinama bili plaćeni i školovani da je održe i očuvaju.

Ali niti jednoj strani nije bio cilj da Jugoslavija opstane jer je nacionalizam svima udario u glavu. Ratovali smo svi protiv svih, a čak je bilo i onih koji su da bi se održali na vlasti udarili i na narod svoga etniciteta.

Posljedica rata u BiH (ali i drugim ex-Yu republikama) je katastrofalna. 100000 ubijenih i nestalih, preko milion izbjeglih i raseljenih, narod je utoren, nacionalizam hara, korupcija i lopovluk je na sve strane, ljudi nemaju ništa dok  ratni profiteri i dalje vladaju državom gradeći sebi kule i gradove. Dokle tako drugovi Srbi, Bošnjaci i Hrvati???

Još uvijek se svađamo oko pitanja ko je počeo rat, a pitanje bi zapravo trebalo drugačije formulisati: KO ĆE VEĆ JEDNOM ZAPOČETI MIR!

Piše: E.B.

Shortlink: