Banjalučkim ulicama: Bicikl – prevozno sredstvo budućnosti! | Mixer portal

Banjalučkim ulicama: Bicikl – prevozno sredstvo budućnosti!

IMG_20150505_140626

Ako je prema „požutjelim“ hronikama,kao i tvrdjama iznesenim u jednom broju stručnih i naučnih radova „nema pouzdanih podataka kada se na banjalučkim ulicama pojavio prvi bicikl, ali to bi moglo biti oko 1880.godine“.

_______________

Piše: Mišo Vidović
_______________

Pominje se i kako je  1898.godine  u gradu osnovan prvi bicikilistički klub,  zvao se „Orao“, „čiji su članovi bili ugledni članovi društva- trgovci i zanatlije“. Koliko je tada ljudi u gradu koristilo bicikl kao prevozno sredstvo teško je reći, ali koliko je malo bilo zastupljeno   „bicilkiranje“, slobodni smo ustvrditi da je još manje bilo vlasnika automobila.

Isti izvori navode da 1965, godine „bicikl domira kao prevozno sredstvo u Banja Luci, tako da je Banja Luka imala 73000 stanovnika , 40000 bicikla, a samo 645 automobila“, da bi  se sedamdesetih godina povećao broj stanovnika, time i broj autoobila , što je moglo za posljedicu imati i smanjenje broj bicikla u gradu!

Elem, podatak iz 1965. godine u velikoj mjeri potvrdjuje urbanu legendu da je Banja Luka zajedno sa Suboticom u SFRJ „imala najviše bicikla po glavi stanovnika“, o čemu su proteklih  decenija Banjalučani s ponosom pričali.

Vrijeme , pa i „ubrzan tehnološki razvoj“  učinilo svoje- trenutno ,grad , tr sa  blizu 200.000 stanovnika(nezvanični  rezultati nedavnog  popisa stanovništva-op, aut), ima toliku „količinu“ automobila da su bicikli i biciklisti bukvalno izbačeni sa gradskih ulica!!! Iako sve češće čuju tvrdnje „da je u posljednih nekoliko godina primjetan  porast  broja biciklista na ulicama“, onima koji ovo prevozno sredstvo koriste za prelazak od tačke A do tačke B ili pak služe u rekreativne svrhe, sve manje imaju prostora za „bicikliranje“!

„Banja Luka je idealan grad za vožnju bicikla“, poručuju iz nevaldnih organizacija koje imaju „nadležnost“ za zaštitu životne sredine, ali i upozoravaju da je u gradu  „izgradjeno tek osam kilometara bicilističkih staza i gradske vlasti vrlo malo novca izdvajaju za izgradnju biciliklističke  infrastrukture“.

 

bicikl

 

Ovu informaciju potvrdili su i još neki izvori, koji se mogu svrstati u bicilklističke entuzijaste, ali i pored njene vjerodostojnosti, teško  da se u gradu može „primjetiti“ osam(!?) kilometara biciklistističkih staza: Prvo, neprimjetno(čitaj:loše) su označene. Drugo, ako se i primjete vožnja iziskuje dodatnu  količinu spretnosti da se ne „pokupi“ kakav pješak koji  je  koristi kao trotoar. Treće, „idealna“ su prilika za „dodatni parking“ vlasnicima automobila, itd, itd…

Biti bicilklista na banjalučim ulicama traži i solidnu količinu hrabrosti. Pojedini pasionirani ljubitelji biciklizma (kažu da su im godine života i korištenje bicikla skoro izjednačeni) opominju da je „kultura saobraćaja u gradu očajna,a motornim vozilima upravlja veći broj polupismenih vozača“, pa su „biciklisti postali maltene ugrožena vrsta“.

Koliko se trenutno automobika kreće po gradu još uvijek je (ne)utvrdjeno, mada procjene govore i da se radi o cifri od više desetina hiljada četverotočkaša raznih vrsta i fela. Broj dvotočkaša sigurno da je znatno manji, a sa kakvim „voznim parkom“ raspolažu Banjalučani koji  okreću „pedale“, odgovorno tvrdimo da bi se mogla napisati čitava jedna naučna studija.

Ima tu  legendarno omiljenih dvotočkaša medju Banjalučanima , poput  „pony“ koji je „dolazio“ iz Italije, ali i onih  su izlazili sa proizvodnih traka fabrike „Rog“ iz Ljubljane ili sarajevskog „Unisa“. Takodje, ne treba zanemariti ni činjenicu da se vjernost iskazivala i pokazivala i prema klasničnim modelima „rog“-muški sa ramom, i „ženska varijanta“ bez rame, „specijalke“ i „kontraši“. Generacija autora ovog teksta (rodjena šesdeset i neke) uglavnom je učila voziti na biciklma sa ramom, a sa dospjećem  prvih  „trkaćih“ ( sa „čitavih“ pet brzina ) prelazili i na ovu varijantu. Bilo je  i varijanti da se od dijelova više različitih marki sastavi „novi“ bicikl, koji je itetako znao poslužiti da se naprimjer s njima napravi „spust“ sa Šehitluka!!!

Primjetno da se po gradu sada voze i „arhivski“ bicikl, na nekima primjetna patita i „starost“, ali ima i njihovih „vršnjaka“ koji izgledaju  kao da su upravo sišli sa fabričke trake, zahvaljujući njihovim vlasnicima koji su ih  godinama sa pažnjom čuvali i održavali. Ipak, sve više preovladavaju moderne „supersonične“ varijante, sportskih, terenskih, i kakvih sve nema „turbo „ varijanti, a ne zna im se ni koliko „brzina“ imaju.

 

Fotografije: Mišo VIDOVIĆ

 

 

­

­

 

 

 

­

Shortlink: