100 dana Vlade RS: I nikom nije lepše nego nam! | Mixer portal

100 dana Vlade RS: I nikom nije lepše nego nam!

Trkacica

Da se radi o nekakvom kuharu koji je u lokalnom restoranu dobio priliku da postane šef kuhinjske sale, možda bi isti, da ga priupitamo, i mogao kazat kakve je sve zgodne hrane skuhao i ispekao u zadnja tri mjeseca, i da li je uveo kakve promjene u pripremanju hrane, te da li se povećao ili smanji broj gostiju.

Ali ako bi isto pitanje primjenili, samo naravno u drugom kontekstu, te premijerku Vlade RS, Željku Cvijanović, pitali šta je to ona fino zgotovila u prvih 100 dana rada od formiranja svoje najnovije Vlade, slabo da bi Željka mogla reći išta suvislo, osim da su joj u formiranju iste pomogli neka “dva papka”, te da se od takve čorbe i nije mogao očekivao baš neki poseban ukus.

Uostalom, ovdje se apsolutno ne radi o nikakvoj novoj Vladi RS, ona je aktuelna već preko dvije godine kada je Cvijanovićeva priskočila upomoć nekada aktuelnom premijeru Aleksandru Djombiću, bolje rečeno svrgnula ga sa vlasti i zauzela njegovo mjesto.

Zanimljivo je i to da od prvoga dana premijerka Vlade RS, apsolutno nije nikakav šef svojim ministrima već je, kuharskim žargonom kazano, produžena kuhača gospodina predsjednika Milorada Dodika od koje zavisi kakvi će se začini koristiti, koliko će se soliti i biberiti, i na kolike komadiće će sjeći odredbe, zakone i amandmane od kojih zavisi sudbina građanki i građana ovog entiteta.

Čini se da se od početka rada ove Vlade na slaboj vatri krčkaju sve one potrebne reforme koje bi trebalo da porade na ljepšem i ugodnijem ukusu naših života. Kada se i donese neko “reformosko” rješenje ono po difoltu najmanje bude ugodno građanstvu, čak šta više, čini se da se sve te mjere i donose kako da bi nam zagorčale živote.

Primjer tome je i osmišljavanje zakona o javnome redu i miru gdje se slobodarskih duh naših naroda i narodnosti do te mjere dotukao da ljudi više ne znaju da li smiju u vremenu prehlada i gripe kihnuti na ulici a da im gospoda policajci ne priprijete palicom i naplate kaznu.

Međutim kada treba radnicima priteći u pomoć tu vlasti nema ni nos da promoli, a pravi primjer tome jesu radnici KOSMOSA i drugih fabrika širom Repulike Srpske koji mole vlastodršce da im obezbjede ono osnovno ljudsko pravo – NA RAD!

Imali smo mi u ovom periodu mnogo protesta. Recimo, u Banjaluci su  protestvovali članovi Udruženja distrofičara. I ne samo da su izašli na ulice, već su čak i tranzitni put zaustavili, ali uzalud, jer nikakve promjene u boljitku njihovih života nije se desio.

Ni studenti nisu baš najzadovoljniji svojim životnim standardom. Kažu da neki od njih nemaju pošteno ni gdje da prenoće, te da je hrana po studentskim menzama ravna onoj kojoj se daje stoci. Ali šta tu ima da brine Vlada RS i Željka Cvijanović, kakve veze imaju oni sa životnim standardom studenata. Možda bi je se i ticalo nešto po tom pitanju da su njena djeca studenti, ali molim vas lijepo njen sin je već odavno završio studije čak ima i odličan posao, čemu onda da se premijerka smara tim problemima.

Bilo je i čudnih bježanija u preriodu 100 dana rada ove star-male vlade. Naprimjer, Mile Radišić je u zadnjem trenutku, taman kad je trebao pred lice pravde, uspio da uskoči u zadnji voz (da ne kažem helihopter) i pobjegne u Beograd. Naravno da tu vlast nije mogla ništa jer nije njihovo da hvata i hapsi kriminalce. Njihovo je da govore kako teče med i mlijeko i kako su pojedini mediji odašilju dezinformacije jer su mrzitelji i republike Srpske ali naročito njihove vlasti.

I na kraju, kada bi snimo film na gore spomenutu temu “Znamo šta ste raditili u proteklih 100 i više dana”, odgovor bi bio kratak i jasan – NIŠTA POMENA VRIJEDNO, gospodo ministrice i ministri Vlade RS!

 

PIŠE: Ernest Bučinski/Mixer portal

 

 

Shortlink: