Seljačizam i renesansa: Odsustvo tradicionalnosti i potreba da se zadovolje najniže strasti | Mixer portal

Seljačizam i renesansa: Odsustvo tradicionalnosti i potreba da se zadovolje najniže strasti

 Seljačizam ne spada u tradiciju niti jednoga naroda. On je zapravo odsustvo tradicionalnosti međ svjetinom i potreba da se zadovolje najniže strasti. Seljačizam je pornografija jednoga naroda, kič i šund, odsustvo duha i inspiracije. Kada se sistemski kroči u seljačizam teško ga je nadvladati zato je seljačizam u stanju da decenijama koči napredak jedne društvnene sredine.

primitivizam

Seljačizam je uzrok svih naših zala. Da njega nema ne bi bilo ni primitivizma iz kojeg se rađa ovaj pogani nacionalizam. Bez seljačizma ne bi bilo ni šovinizma, niti ostalih izama koji nas izjedaju kao gusjenica list drveta.

____________________

PIŠE: Ernest Bučinski
____________________

Seljačizam je kriv za sve, tu nema nikakve dvojbe. Kulturni obrazac naših naroda i narodnosti se oslanja i ogleda u njemu. On je i inspiracija svih naših kvaziideologija i patriotskih stremljenja, odvaja nas i od sebe samih i od drugih. Čini nas nepristupačnima za zdrav razum. Pljuje na našu sadašnju i buduću djecu čineći ih nesrećnima jer su rođeni tu gdje jesu – u moru gluposti i seljačije.

Seljačizam smara i ubija nadu u bolje sutra. Koliko god se čini nevješt i banalan dovoljno je jak da ubije volju u normalnom čovjeku, da ga demoralizuje i prikuje za pesimizam i depresiju. Seljačizam je opasan, brutalan i krut. Niti jedno društvo nije imuno na bolest seljačizma i ako se ne djeluje i ne pelcuje na vrijeme prijeti opasnost da se zaraza proširi na sve njegove segmente počevši od kulturnih pa sve do političkih.

Seljačizam je lako prepoznati u državama gdje neki bahati funkcioner ili primitivni vođa nenormalno dreči ispred mikrofona ili pred kamerama o nezmjernim i natprirodnim vrijednostima svog plemena i roda, a u isto vrijeme kumove i partijske drugove čašćava milionima društvene imovine i štiti od zakona. Seljačizam je u stanju da od okorijelih lopuža stvara patriote, a od bijede domaće izdajnike.

U vremenima seljačizma svaka šuša i primitivac može da osnuje partiju i bavi se politikom, da postane profesor u srednjoj školi ili fakultetu, da se bavi novinarstvom, da bude umjetnik. Seljačizam od države pravi karikaturu i izruguje se istoj. Seljačizam je u stanju da mjesnu zajednicu naziva otadžbinom, a običan entitet državetinom bitnijom od ljudskih života. On ne poznaje pravdu i zalaže se jedino za zakon jačega i glasnijega. Korupcija, mito, kriminal slika su i prilika seljačizma i idealan prostor gdje se isti može širiti.

Seljačizam je u stanju da cijeli jedan narod toliko unazadi da se ne može oporaviti narednih stotinu godina. Da mu ubije identitet, pokori ga i pretvori u ovisnike o bestijalnom paganluku.

Seljačizam ne spada u tradiciju niti jednoga naroda. On je zapravo odsustvo tradicionalnosti međ svjetinom i potreba da se zadovolje najniže strasti. Seljačizam je pornografija jednoga naroda, kič i šund, odsustvo duha i inspiracije. Kada se sistemski kroči u seljačizam teško ga je nadvladati zato je seljačizam u stanju da decenijama koči napredak jedne društvnene sredine.

Seljačizam je kriv za tranziciju koja na ovim prostorima traje već trideset godina. Seljačizam je kriv za loše privatizacije i podkradanje državne imovine. Seljačizam je kriv za bezobrazno bogaćenje pojedinaca. Niti jedna nas pošast, ni poplave, ni vatre, ni zemljotresi, neće ojaditi više od opakog seljačizma. Seljačizam nas je koštao stotine hiljada ljudskih života, hektolitre prolivene krvi, četvrt vijeka izgubljenoga vremena, milione prevarenih građana, milijarde pronevjernenih konvertibilnih novčanica.

Pitanje je kako ga se riješiti, kako skinuti to teško breme seljakluka. Odgojem i obrazovanjem mladeži! Treba dati nekim novim strujama da provjetre, produvaju i oduvaju ustajali zadah primitivizma koji se ukorijenio u našim glavama. Treba omladini dati oduška i priliku da osjete neke druge zvukove osim Sinova s Manjače, Baje Maloga Knindže i Bore Drljače. Povesti računa o kulturnoj higijeni naroda, u korijenu sasjeći zadrti folklorizam koji se ogleda u doskočici ”Ko će kome ako ne svoj svome” i zabraniti širenje parazitskog življenja. Moramo uzeti stvar u svoje ruke i nevjerovati svakom galamdžiji koji ti verbalno nudi raj a praktično vodi u pakao.

Seljačizam nije naša sudbina. Vjerujmo da smo jači od pogane seljačije kako bi istu mogli zauvijek skinuti s grbače, pa ćemo valjda i mi jednoga dana progledati, prodisati i početi uživati u ljepotama i prednostima 21. vijeka.

 

Mixer portal

 

 

 

 

Shortlink: