INTERVJU/ DINO ŠARAN: Il’ ćeš mast il’ ćeš čast – biraj! | Mixer portal

INTERVJU/ DINO ŠARAN: Il’ ćeš mast il’ ćeš čast – biraj!

Frontmen “Letu štuka” i jedan od najviše cijenjenih autora u regiona dao je intervju za “Avaz” a Mixer portal ga objavljuje u cijelosti

Dino Šaran

“…Hranite ekstreme da zaustave vrijeme
Da i djeca budu sluge mržnje, gluposti i straha

Ova zemlja je kulisa za predstavu laži
Teatar apsurda za pokisle žabe
Dok muhe nas jedu u prvom su redu
Svi oni što karte dobivaju džabe…

Mi smo matični brojevi, brojevi računa,
poluprazni kontejneri, iščupane klupe.
Nas nema i nikad nas nije ni bilo,
samo ti se snilo…”

Čini se da pjesma Dine Šarana (44) “Brojevi računa”, koja je nastala 2010. godine, nikada nije bila aktuelnija nego danas. Sergej Trifunović, glumac i, što je ponekad bitnije, čovjek sa stavom koji jasno i glasno izgovara, upravo je u jednom intervjuu iskoristio Šaranove stihove da objasni besmisao situacije u kojoj se već toliko dugo nalazi njegov rodni Mostar.

Komentari ispod pjesama “Letu štuka” na internetu na tragu su Trifunovićevog mišljenja. Ljudi iz cijelog regiona, između ostalog, pišu: “Kako sad ova stvar dobiva kontekst!!!”, “Ovo je himna nas, koji smo izvan struje!”, “Pozdrav iz Beograda, gdje ne postoji nešto ovakvo! Ma ne postoji nigdje! Bend klasa!”, “Dino kaže u jednoj pjesmi, više nego svi bh. političari zajedno u godini dana”…

Nema fajde

Frontmen sjajnog sarajevskog benda, jedan od najviše cijenjenih autora u regionu i, poput njegovog prijatelja Sergeja, čovjek s itekako jasnim stavom, u veoma otvorenom intervjuu za “Dnevni avaz” kaže da za ljude nije dobro to što su “Brojevi računa” danas aktuelniji nego ikad, ali dodaje i da je to dobro za pjesmu, da traje.

– Nažalost, to je neki presjek situacije. Drago mi je zbog pjesme, ali nije zbog sadržaja koji je u realnosti življi nego ikada – konstatira Šaran.

Kao da je pjesma nastala sinoć.

– Neke pjesme koje su nastale prije 20 godina i koje govore o raznim socijalnim ustrojima, situacijama, kako god hoćeš, važe i dan-danas. Recimo, kao “Kurvini sinovi” Džonija Štulića. To su neke od vječnih pjesama. Pjesme koje je pjevao Bob Dilan (Dylan), bilo koji protestni pjevač, svako ko je bio angažiran na pravi način bilo kod nas, bilo u svijetu… Sve što je klasik, to ostaje i važi za svako vrijeme, nažalost.

Spominjete protestne pjevače. A u svim intervjuima koje sam radila s Vama, naglašavali ste da Vi, ustvari, pjevate o ljubavi.

– Ma, pjevam o svemu. Ja nisam protestni pjevač, stilski se ne određujem u tom smislu. Pišem pjesme različitog sadržaja i različitih tema. Rekao sam davno da su i ljubavne pjesme socijalne. To su, zapravo, najsocijalnije pjesme, o odnosu između dvoje ljudi, dvije jedinke. Sve su pjesme socijalne ako imaju nekog smisla.

Sergej Trifunović je glumac, Vi ste muzičar, autor. Kao da je došlo vrijeme kada se glas javnih ličnosti sa stavom počinje slušati.

– Zna se ko su danas zvijezde, čija se riječ sluša i čiji su postupci od presudnog značaja. Tako da ne mislim da u današnjem društvu ta riječ znači nešto specijalno. Liberalizam je ništa drugo nego čuvanje krupnog kapitala. Što je pisao Saša Antić iz TBF-a u jednoj pjesmi: “… Kapital je pitar cvita demokracije…” Kao pitar je ona saksija. Demokratija je, zapravo, mogućnost da imaš svoj stav, da možeš javno reći šta hoćeš, ali od toga nema fajde. Jer, kad dođe do porezne uprave, sve to pada u vodu.

Duh i duša

Radite na narednom albumu. Kojom se tematikom bavite u novim pjesmama?

– Sada radim nekako instinktivnije. Pišem baš ono što se mene lično tiče. Tako sam radio i na prošlom albumu, samo su to uvijek različite stvari. Čovjek se s godinama mijenja i onda su mu prioriteti drugačiji. Omudra s godinama i pjesme su zrelije.

Šta su Vam danas prioriteti?

– Neki osnovni životni paket. Čovjek u sebi traži mir, ljubav, da bude sretan sa sobom koliko može biti. I s drugima nekako da bude u ravnoteži. Prioritet mi je ta neka zrelost, jer sam u tim godinama. Glupo je da glumim klinca. Uloga rokera nije da bude vječni klinac. A ja se ne mogu nazvati rokerom, nije čak ni to pravi izraz. Ali, ne može se uvijek referirati na profesiju i na posao, ja govorim sada o onom ličnom. Bitni su mi neka zrelost, mir, neka ta unutrašnja sreća. Naravno, egzistencija je uvijek bitna, ali svi su svakako uvijek oko egzistencije. Ta nadgradnja fali u današnjem vremenu. Svi se samo gu*icom bave, a niko duhom. Ne svi, ali većina se bavi gu*icom, a malo ko duhom i dušom.

Znači, Vaš mikrosvijet sada Vam je na prvom mjestu i bitniji Vam je od mogućnosti utjecaja na, uvjetno rečeno, mase.

– U suštini, meni nikada nije bilo bitno niti sam mislio da moja riječ može utjecati na mase. Da sam to mislio, onda bih radio muziku za mase. Ono što utječe na mase je, nažalost, “entertainment”, zabava. Nema više umjetnost nekog utjecaja na mase, jer umjetnost u današnjem vremenu, čini me se, gubi ulogu. Ne gubi smisao, jer ne može izgubiti smisao, ali gubi ulogu kao neki stub društva. Tako da je sve ostalo “entertainment”. Ne zna više čovjek šta bi rekao.

Kažete, i egzistencija je bitna. Koliko je i je li ugrožena egzistencija muzičkih zvijezda, kako bih Vas ja nazvala?

– Pa, mogu ti reći da jeste. Samo nije pristojno kukati. Ono čime ćeš se baviti je, opet, tvoj izbor. Ili nije izbor. Ali, ako je izbor, u mom slučaju jeste, onda nema smisla da se previše kuka. Može se kukati na određene stvari, na određene situacije, na određene nepravilnosti ili nepravde i boriti se protiv toga, ali sada, po “difoltu”, neko konstantno kukanje ne daje rezultate. Ipak je u radu spas.

Ostaje li ono što ste rekli, da će “Letu štuke” objaviti novu ploču koncem godine?

– Album ćemo izdati dogodine, a do kraja 2013. singl. Tako smo radili i s “Brojevima računa”. U ljeto je izašla pjesma, a album pola godine nakon toga. Mislim da će tako biti i s novom pločom.

Planirate li prije toga koncerte?

– Mislim da ćemo idućeg mjeseca svirati u Zagrebu.

I Zagreb i Beograd baš vole “Štuke”. Na upit o najboljim bendovima, u skoro cijelom regionu ističu upravo Vašu grupu.

– “Dubioza kolektiv” vrijedno i dobro radi. Ide im dobro. Stvarno se trude. Vrlo su organizirani i vrijedni. Uz nas, njih ne možemo zaobići. Naravno, “Skroz”, “Zoster”, Damir Avdić… Bore se ljudi. Govorim o našim bendovima i izvođačima koji su na sceni i koji rade. Bosanskohercegovačka scena, prema mome mišljenju, nikada nije bila bolja od zlatnih vremena, kraja sedamdesetih i početka osamdesetih.

Tokovi društva

Kažete da scena nikada nije bila bolja mada muzici, kao i svemu drugome, vrijeme nije naklonjeno.

– Što je gora politička i ekonomska situacija, to je bolja muzika, umjetnost. Nažalost, marginalizirana, ali ipak bolja.

Znači li to da muzičarima odgovara ovakva situacija?

– Ma ne, ali se kaže svako zlo za neko dobro. Ne voli niko kad je kokuz.

Naravno. Voljela bih da uskoro radim intervju s Vama i da Vas pitam u šta ćete uložiti svoje bogatstvo.

– Kada si u nekoj opoziciji, onda nisi u parama. Ne mislim da sam ja opozicija nego si marginaliziran ako nisi u establišmentu, u tokovima društva, u tokovima novca… Ali, ne treba kukati ni zbog toga, il’ ćeš mast il’ ćeš čast. Biraj. Il’ jare il’ pare.

Moja “play” lista

Koju muziku sluša Dino Šaran?

– Slušam svašta. Uvijek imam neke “play” liste, odvojim po dvije-tri pjesme svakog izvođača. Slušam Kejva (Cave), Bouvija (Bowie). Nove albume starih zvijezda, slušam nove zvijezde, slušam soundtrack filma “Bling Ring”. Odlična je muzika.

Sergej je odmah prepoznao “Štuke”

Sergej Trifunović i Vi ste i dobri prijatelji. On često nastupa sa “Štukama”.

– Jeste, raja samo. I generacijski smo blizu, on je odmah prepoznao “Štuke”. Tako da smo se, ustvari, preko moje muzike i upoznali. I preko njegovih filmova, svakako.

Publika je važna

Što se tiče svirki, za Sarajevo Vas ne bih ni pitala, jer ste u posljednje vrijeme veoma često svirali u bh. prijestonici.

– Svirali smo u Sarajevu ove godine, čini mi se, četiri puta. Od prve ploče, mislim da nismo u Sarajevu toliko puta svirali za jednu godinu, tako da ćemo sada malo popustiti. Bile su dobre situacije da se svira.

Bez obzira na učestalost, svaki koncert bio je sjajan.

– Hvala, baš mi je drago. Važan je onaj utisak koji ostaviš na ljude, publika je važna.

Malo dijete, mala briga…

Kao otac, vjerovatno razmišljate prvenstveno kroz prizmu svog sina.

– Htio-ne htio, tako ti je. Dijete mora biti prioritet, pogotovo njegova budućnost. Kako se kaže, malo dijete, mala briga…

 

IZVOR: Dnevni Avaz/MIXER PORTAL

Shortlink: